23. 11.
Iza čitavog događaja stajao je Attack, nezavisna udruga za promicanje kulture koja se već četiri godine neuspješno rješava statusa vječnog beskućnika…
Baš im je za prostor nekadašnjeg Lapidarija prije ljeta bilo rečeno da će ga dobiti na korištenje u svrhu provedbe programa udruge. Ipak, ništa se nije dogodilo po tom pitanju, jer je prostor i dalje pod sudskim sporom. Zvučalo je kao priča koja može teći u nedogled i pretvoriti se u još jednu zamornu borbu s vjetrenjačama. Stoga, zaključuju atakovci, bolje je prekinuti suradnju, prekinuti tzv. pregovore koji ne vode nikuda pune četiri godine, i paralelno provoditi akcije. Zapravo, suradnja s Duškom Ljuštinom nije bila formalno prekinuta, ali se krenulo s provokacijama i izazivanjima stanja koja bi mogla uzdrmati Gradski ured za kulturu i širu javnost.
“I onda smo upali, jednostavno provalili zapečaćene lokote, pogledali da li ima struje, podsjetili se kako prostor izgleda. Drugi dan smo unijeli svoj sound system jer nismo htjeli koristiti ništa osim prostora”, prepričava Vedran prvu akciju, prvi upad u Lap. I upalilo je. Događaju je prisustvovalo oko dvjestotinjak ljudi.
Tjedan dana kasnije održan je identičan partaj na istom mjestu i došlo je duplo više ljudi. Ponovo se za događaj saznavalo usmenom predajom, mejlovima, šuškanjima. Stvar se pokrenula.
“Prvo su se pojavila dva plavca koji su alarmirali ostale, pa je došla interventna jedinica s inspektorom. Prisutne su tražili osobne i zamolili nas da se maknemo iz gradskog prostora. No većina ljudi je ostala i sjela na pod. Tada su nazvali Gradski ured i obavijestili ih što se dešava. Oni su pak odgovorili da to nije njihova stvar jer je Lap dan u privatno korištenje”, nastavlja Vedran. S tim Lapom je neka čudna priča. Privatnik koji ga koristi ne bi ga smio koristiti. Uglavnom, slučaj je zamrznut u svojevrsnoj sivoj zoni. Kako god, policija nije mogla učiniti ništa, nakon što smo sjeli na pod, otišli su i partaj se nastavio do 4 ujutro” [dodala je Sanja, op. ur].“Dan nakon drugog Lapa, na našu inicijativu, Duško Ljuština nas je primio u svoj ured, i to odmah. Zamolio nas je da više ne upadamo u gradske prostore jer mi ne možemo kao registrirana udruga raditi nelegitimne stvari a onda tražiti prostor legitimnim putem. Na to smo mi njemu odgovorili da ćemo sami sebi pronaći prostor jer nitko do njih to očito ne može”, objašnjava Vedran Gračan…
Preskoči na sadržaj