ZAMP protiv Attacka

Negdje u proljeće 2001., Attackov podrum u Jedinstvu anonimno posjećuje ZAMP-ov “referent percepcije”. Na temelju njegovog izvještaja, Hrvatsko društvo skladatelja na ime zaštite autorskih muzičkih prava Attacku – ili, prema izvještaju, “disco klubu kapaciteta od 201 do 500 osoba”, gdje se odvija “disko program za koji se naplaćuju ulaznice ili je obavezna konzumacija više od četiri dana u tjednu” – ispostavlja račun od 21.960,01 kn. Dok se u Attacku vode rasprave o tome kako najbolje odgovoriti na ovu financijsku prijetnju, računi od ZAMP-a i dalje pristižu i rastu (na proljeće 2003. ZAMP od Attacka traži ukupno 439.200,20 kn). Problem nastaje jer novac na Attackovom računu pripada projektima (Libra, Litkon, data|base|ment) koji nisu povezani s klupskom/muzičkom aktivnošću. Zbog ZAMP-ovih prijetnji tužbom i moguće blokade računa, rad ovih projekata postaje ugrožen. Istovremeno, šira grupa, uključujući i koncertni tim, ne postiže jasan dogovor oko ZAMP-ovih zahtjeva. Opcije koje se razmatraju idu od mišljenja da je ZAMP “ilegalna organizacija” i da ih “treba otkantati” jer “jedino zahvaljujući mitu i vezama u policiji izvlače pare”, pa do prijedloga da se sa ZAMP-om dogovori paušalno plaćanje, jer tako radi i Močvara.
Neposredan problem s novcem na Attackovom računu pokušava se riješiti tako što se Attack na ljeto 2001. dijeli na dvije udruge, Autonomni kulturni centar ATTACK (koji preuzima ugovor s Gradom za prostor u kojem se održavaju kocerti i partiji) i Autonomnu tvornicu kulture (koju čine samo navedeni projekti). Međutim, ZAMP zatim tuži obje udruge, pokušavajući dokazati da su odgovorne za odvijanje glazbenih manifestacija u podrumu Jedinstva. Parnice traju godinama, da bi na kraju obje završile u Attackovu korist, odnosno bile obustavljene.
Zanimljivo je napomenuti kako se u toku sudskoga procesa protiv Autonomne tvornice kulture ZAMP služio lažnim svjedočenjima. Da bi dokazao kako je “vlasnik kluba Attack” upravo Autonomna tvornica, jedan je od ZAMP-ovih referenata pod prisegom izjavio da je “utvrdio vlasnika kluba Attack” tako što je “dobio račun za konzumaciju na kojem je bio napisan vlasnik, matični broj, naziv objekta i sjedište”, dok je drugi tvrdio da je “na ulazu u objekt bila istaknuta tabla s natpisom tuženika tj. Autonomna tvornica kulture klub Attack, Zagreb, Trnjanski nasip bb”. Istina je da je u to vrijeme Attackov šank tek bio u proceduri legalizacije, pa nije izdavao račune kakve “referenti percepcije” opisuju. (Legalizacija šanka nije nikada dovršena zbog neadekvatnog prostora.)
Također, tabla s Attackovim imenom i adresom nikada nije stajala na ulazu u podrum Jedinstva.
ZAMP je protiv Attacka vodio još jedan sudski postupak, ovaj zbog organiziranja festivala Underwater Overground, i to u vrijeme nakon Jedinstva, kada udruga radi bez prostora. Na temelju te tužbe, o kojoj Attack nikada nije dobio obavijest, ZAMP je 2009. godine putem ovrhe s Attackovog računa uzeo 50.000 kn.
Danas, Attack ZAMP-u plaća paušalni mjesečni iznos od oko 1.300 kn. Bendovi koji nastupaju u klubu potpisuju izjavu kojom se odriču autorskih prava u korist Attacka, a klub ZAMP-u podnosi popis izvedenih pjesama.

(Izvori: Trgovački sud u Zagrebu, Zapisnik s ročišta za glavnu raspravu 01.02.2006. Broj: XXI-P-4986/2004. Tužitelj: Hrvatsko društvo skladatelja, Tuženi: Autonomna tvor. kult. Radi: 167.872,00 kn;Attackova mailing lista.)

Imaš nadopunu, ispravak, bolje fotke, galeriju / video / dojam? Klikni ovdje i javi nam!