19. 05. – 25. 05.

“Faki is a Family” – Festival alternativnog kazališnog izričaja 2001.


Oliver Sertić, Vijenac, svibanj 2001.

Autonomna tvornica kulture – Attack! od 19. do 25. svibnja ugostila je dvadesetak grupa iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Jugoslavije, a pored klasičnoga kazališnog izvedbenog programa te interaktivnog i vrlo bogato osmišljenog kazališnog kluba vrtjeli su se razni filmovi, sviralo se, plesalo, raspravljalo i didžejiralo. … Doduše, šarenilo, nejasno utvrđena forma i nestandardni organizacijski tim utjecali su i na kvalitetu ponuđenoga, te samu pripremu. Tako je ove godine zbog kašnjenja sa fund-raisingompomaknut datum održavanja, medijska pokrivenost bila je slaba, pa je time i dio tradicionalnih posjetitelja izostao.
No, pravi problemi progresivno su se množili i približavanjem festivala. Prvo im je zabranjen pristup velikoj hali tvornice koja je prvobitno dodijeljena kazališnoj udruzi Kufer, a u kojoj su još nagomilani rekviziti nekih zagrebačkih kazališta. Naime, dan prije otvaranja ravnatelj Komedije Niko Pavlović zaprijetio je tužbom jer su njegovi rekviziti “pomaknuti i oštećeni”, a to je izravno utjecalo na otkazivanje dijela najavljenih grupa. Muški dio beogradskog Craft teatra, kao ni Kitch arta, nije dobio vize pa je prvi izveo adaptaciju, a drugi potpuno otkazao gostovanje. Isto tako, od najavljenih radionica Vilija Matule, Dantea Kersija i Damira Borojevića nije održana ni jedna. Iz opravdanih razloga, kažu organizatori. A to nije sve. Zbog greške organizatora nisu nastupili Ana Monroe iz Ljubljane i Oliver Frljić, Dr. Inat nije dobio napuštenu vojarnu, Boris Šincek dozvolu za “napad na Zagrepčanku”, a neki se jednostavno nisu ni pojavili. Što je onda bilo, pitate se? Pa, dosta toga. Veselo otvaranje uz zakusku, nastup Mime Simić alias Drvene Marije, performans Crafta i Balkan-ska party DJ-a Sere i DJ-ice Djuke, Alen Zanjko, Just teatar, Nova grupa, Gaudeamus, Željka Sanačanin, Gagić i Zanki, Nezavisni teatar Barake, Non grupa, Burka i Dr. Inat, te specijalna gostujuća predstava, &TD-ov “Sudnji dan”, u kojoj osim redatelja i bivšeg fakijevca Marija Kovača sudjeluje paleta mladih ljudi koji korijene vuku iz performansa underground izričaja. Dodatni program bio je bogat. Trance party uz DJ-e Sekkta i Kobayagija, koncertni nastupi travničkih K.Z.U. ole-ole i P.Z.U. oje-oje te bendova koje tvore sami organizatori, Uran uran i Iza exeri, radijska drama uz projekciju stripa Alterarta iz Travnika, literarni performans Sestara Brontë, a prikazan je i film Zemaljskoga benda Zagorelo iz Jugoslavije te provokativnog Magnet teatra, uz raspravu o utjecaju umjetnosti na ljudsku svijest. Posljednji dan FAKIja poklopio se s otvaranjem Sajma mladih uz dosad najbolji nastup neizbježnih žonglera i urnebesni trance party DJ-a Marina.
Niskobudžetna poetika umanjila je tehničku savršenost, što je natjeralo izvođače da se prilagode, kako prostoru, tako i skromnim tehničkim uvjetima. Ipak, neke od predstava izvedene su u drugim dvoranama: net klubu M.a.m.a., Pauku, Kinu Forum i Cvjetnom trgu. Selekcija je velik broj sudionika uzela s ovogodišnjeg Skaza, jer su upravo tamo, kažu, pronašli energiju i trud. Te performanse rijetko ćete vidjeti u eminentnim kazalištima jer je elitizacija teatra, egoizam i ziheraštvo ravnatelja zatvorilo vrata performativnim izvedbenim umjetnicima. Ne zaboravimo da je FAKI 1 nastao upravo zbog toga, da pruži mogućnost tek nastalim grupama, koje još nisu imale prilike pokazati što mogu i znaju.
Po pravilima kazališnog zanata rijetki od performansa mogu zadovoljiti kazališne kritičare, ali to je manje važno od pozicije u kojima sami umjetnici mogu pokazati što su napravili, motivirati druge i ponuditi svoje kreativne impulse, a za to dobiti nešto pažnje i osjećaj da sve to nije bezvrijedno. FAKI ima neposrednost i duh. To nije samo festival, nego seansa i hepening, a energetska bomba i zadovoljstvo koje izlazi iz tih događanja najvažniji su. Da, FAKI je obitelj, i tako treba ostati.

Imaš nadopunu, ispravak, bolje fotke, galeriju / video / dojam? Klikni ovdje i javi nam!