ATTACK! Newsletter #5, svibanj 1998.
Na žalost, ne mogu sve stvari biti lijepe po ATTACK. Tako je tu i nemili događaj koji se zbio ranih popodnevnih sati, 25. travnja ove godine. Naime u naše prostorije je upalo nekoliko huligana/razbijača izvikujući nešto kao: “Gdje su pankeri?, Gdje su pederi?…”.
Tamo su se tada nalazila samo dva člana, koji su uvježbavali predstavu odigranu na FAKI∞ju. Huligani su ih okarakterizirali kao pankere (iako ih nije krasio radikalni izgled, niti se tako nazivaju) i fizički ih napali. Andrija je dobio glavom u nos, što zna biti jako bolno, dok su Antuna srušili na pod i iscipelarili. Samo pola sata prije kod džamije su istukli biciklistu koji je završio u bolnici. Od materijalne štete možemo navesti samo slomljenu stolicu te stol koji smo brzo popravili. Također, nekoliko pokidanih plakata im nećemo uzeti za zlo… ma šta nećemo? Nego šta!
Petnaestak minuta kasnije, na naš poziv pojavila se i policija koja nije ni pokušala objektivno sagledati stvari, nego ih je postavljala u sebi već isprogramirane kalupe. Tvrdnjama (ne pitanjima) da je ATTACK punkerski klub pokušali su dati legitimitet napadima huligana. No, Antun je uporno negirao njihove tvrdnje, kako nema govora o takvom klubu već da je naš prostor kulturni centar usmjeren na alternativno, što i jest. U trenutku kada se pojavila policija, na kazetofonu je svirao “3. Rahmanjinov klavirski koncert”, u prostoru se održavala, kako sam napisao, proba jedne od kazališnih skupina koje aktivno koriste prostor. Treba naglasiti da je Autonomna tvornica kulture nastala kako bi kanalizirala energiju koja se stvara u mladim alternativcima. Prostor u kojem se pokušava stvoriti temelj za slobodno razmišljanje i promovirati pravo na svaku različitost.
Naravno da su tu uključeni i članovi koji se nazivaju punkerima, ali je Attack njihov klub isto onoliko koliko pripada i svim ostalim subkulturnim skupinama koje pristaju na naše temeljne stavove. To su između ostalog nenasilje i tolerancija među ljudima.
No, vratimo se na događaj. Nakon policijske prisutnosti, očekivali smo zapisnik te bilo kakvu izjavu za javnost. Ispostavilo se da isti uopće nije napravljen ∞ na što je policija obavezna nakon svakog obavljanja očevida. To su priznali tek nakon konstantnih upita novinara i inzistiranja da se izjasne o slučaju. Slijedećih dana se razvila žestoka diskusija između aktivista na Attack mailing listi i u samo 10 dana palo je pregršt prijedloga i savjeta, što učiniti po tom pitanju. … Između svih silnih prijedloga, padali su i oni o pravnoj tužbi, fizičkom razračunavanju, kao i aktivnoj medijskoj kampanji u kojoj su neki novinari ponudili i aktivnu pomoć. Od svega smo se odlučili za ovo posljednje, a pravnu tužbu smo odbacili, kao i do sad u sličnim spornim slučajevima.
Odlučili smo da svojim postojanjem i aktivnošću pokazujemo što smo i zašto postojimo. …Oliver
Imaš nadopunu, ispravak, bolje fotke, galeriju / video / dojam? Klikni ovdje i javi nam!