UWOG – Underwater Overground festivalGodinu, dvije prije organiziranja ovog festivala, trance ekipa iz Attacka se dosta kretala po sličnim partijima i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu, uz to blisko surađujući sa trance ekipom iz Pule i Slovenije. U Zagrebu, u Attacku-u, Tribalizer je već neko vrijeme uspješno okupljao i odgajao ljude oko psytrance-a, a rezultat toga je bila značajna underground trance scena koja je bila dosta dobro povezana s drugim takvim projektima u regiji. Ideja o festivalu kakav se radi “vani” krenula je od Šekija (Domagoj Šeks a.k.a. DJ Kobayagi), a uspješno zapalila druge ljude iz Attack-a koji su bili na Free Spiritu na Cresu, na VuuV u Njemačkoj i sličnim partijima u Maroku. Ideja je zainteresirala i većinu ostalih ljudi u Attack-u, makar su pripadali drugim strujama, kao što su dub i punk. Festival nas je sve okupio, a svatko je mogao naći način da pomogne i doprinese. UWOG festival se činio i kao logičan slijed nakon organiziranja Tribalizera u Attack-u i drugdje. Tribalizer partiji bili su šarena okupljanja ljudi uz prepuštanje užicima psytrance-a, uz žive dekoracije i mirisni čaj. Sve se to događalo u podrumu Jedinstva, gdje niti jedna zraka Sunca nije dobrovoljno ušla. Unatoč tome, tamo je uvijek bila dobra energija pa nije teško za pretpostaviti da se stremilo ka izlasku na otvoreno, pod vedro nebo. Uostalom, ekipa je sazrijela za višednevno trance okupljanje.
Prvi i osnovni motiv organiziranja ovakvog festivala bilo je međunarodno povezivanje “trance plemena” i određivanje točke susreta gdje će se osim uživanja u muzici razmjenjivati iskustva s drugim trenserima i travellerima. Organizacija festivala jasno je definirala ideju koja je i inače dijelom ukorporirana u ciljeve Attacka – raditi na kreativnoj kulturi individua koja nadilazi sve rodne, nacionalne, rasne, religijske, kulturalne i dobne podjele, tražiti ravnotežu jednih s drugima i s prirodom, razvijati potencijale i razmjenjivati iskustva s ciljem izgradnje boljeg društva. Koncept festivala bio je osim muzičkog dijela organizirati i program projekcija, performansa, predavanja, izložbi i radionica. Tako su na Underwater Overground festivalima održane projekcije RAF filmova, animiranih filmova, radionice didgeridoo-a, jembe-a, žongliranja, samoobrane za žene, izrade dekoracija, ekološke radionice, kao i mnogi performansi i izložbe fotografija i mnoštvo drugih programa. Cilj je bio uz muziku i zajedništvo, u duhu privremenih autonomnih zona, urediti jedinstveno mjesto za nekoliko dana drugačijeg življenja, povezivanja, druženja i učenja.
Prvi UWOG festival održao se od 15. do 19. kolovoza 2003. u Šibeniku, u bivšem auto kampu Martinska, uz pomoć lokalne šibenske punk ekipe koja je na istom mjestu, ali u drugo vrijeme organizirala HC/punk festival “Martinska”. Obzirom da je glasna muzika lako prelazila Šibenski kanal, festival zbog buke nije naišao na pozitivan odjek u gradu Šibeniku, a policijske patrole dolazile su svako malo u intervenciju zbog pritužbi građana/ki. Zbog toga se naredne godine UWOG-u morala pronaći druga lokacija. Nova lokacija bila je bivše dječje odmaralište u uvali Zenčišće na otoku Hvaru pa se tamo početkom kolovoza 2004. godine dogodio drugi po redu Underwater Overground festival. Većini posjetitelja UWOG-a ovo je bila i najljepša lokacija, izolirana uvala sa derutnim odmaralištem, ali sa dovoljno mjesta za kampiranje i čistim morem. No, i tamo je bilo problema s lokalnim silnicima. Jedan od UWOG-ovaca je čak pretrpio i fizički napad te ozljede zbog kojih se narednih godina sa nasilnikom našao na sudu, u parnici koju je na kraju dobio.
Kao ni Attack, ni UWOG nije odustajao od potrage za “svojim” prostorom. Ali, ovaj put s promijenjenom taktikom. Direktno od državne institucije koja je upravljala bivšim vojarnama (vjerojatno tada Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom) tražilo se zeleno svjetlo za neki, bilo koji, prostor za festival. I tako je od 2005. godine bivša vojna baza Valelunga/Monumenti u Puli postala novi dom ne samo za UWOG nego kasnije i za prijateljski Seasplash festival (barem do 2011. godine), sve dok joj nije određena druga namjena.
U veljači 2005. godine, u vrijeme priprema za naredni festival, pogodila nas je tragična smrt našeg prijatelja Domagoja Šeksa u Goi, smrt koja je imala veliki utjecaj na trance scenu u Hrvatskoj, na Attack, ali i na punk scenu u kojoj je Šeki odrastao. Šok i tuga bili su nešto kroz što smo svi prolazili, ali i kroz nedoumicu oko organiziranja još jednog festivala. Poljuljani zbog gubitka iskrenog prijatelja, UWOG-ovci su ipak skupili snage i odlučili dogovoreni festival održati, prvenstveno zbog Šekija koji je upravo svojim entuzijazmom taj festival i doveo do ostvarenja.
Sljedeće godine je bilo upitno hoćemo li nastaviti s festivalom. Ostala je želja da se Šekijeva ideja i vizija nastavi, a i bilo je to mjesto okupljanja svih prijatelja iz regije. U to doba UWOG je već imao veliku podršku lokalnih trance scena iz Srbije, Slovenije i Hrvatske, i svi su navijali da se UWOG nastavi. Ali organizacijski je sve bilo drugačije. Našli smo se suočeni s velikim dijelom posla koji je uglavnom Šeki obavljao sam. Sada se to podijelilo na par ljudi, od kojih su neki imali priličnih problema u komunikaciji s ostatkom kolektiva. Ipak, UWOG festival se održao i 2006. godine, no s bitnim padom u kvaliteti organizacije i s očitim razilaženjem u razmišljanju i percepciji toga kakav bi ovaj festival trebao biti. Možda to nije bilo toliko vidljivo na van, ali se sigurno osjetila razlika. Neminovno se vidjelo da je Šeki ta karika koja nedostaje i da više nikad neće biti isto. Unatoč općem trudu i dobroj volji, među nekim ljudima unutar organizacije bilo je situacija koje su bile nepomirljive, pa su nakon festivala ostale neriješene stvari koje su se kroz Attack vukle još godinama. Zbog svih tih faktora, nakon 2006. godine nastavak ovog festivala nije bio moguć. Ipak, UWOG je ostavio bitan i pozitivan trag na hrvatskoj trance sceni. Važno je napomenuti da je UWOG bio i najveći takav festival u Hrvatskoj koji je posjetiteljima predstavio izvođače sa svih kontinenata. Na primjer, imena izvođača koji su nastupali na trećem UWOG-u su: Sun Control Species iz Australije, Rewind Selection Crew iz Etiopije, Bluetech iz Kanade, Rena Jones iz SAD-a, Nanda iz Čilea, Pixel iz Izraela, Banel iz Danske, La Tangente, Original Bass Foundation te Youthman Steppa iz Švicarske, Peter Digital iz Švedske, Oli, Lava 303 i Stefan Ludley iz Njemačke, Silicon Sound iz Francuske, Tristan i Chris Organic iz Velike Britanije, Tolis Q iz Grčke te mnogi drugi iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Obogaćena isustvom, nakon UWOG-a, domaća trance scena nastavila je vibrirati u nekim novim i starim projektima kao što su Ministarstvo psihodelije, Soundforms, Psyebancia, ODDvod crew u Zagrebu, Boomshroom u Osijeku, HUK u Kninu, Metamedia i Mars Room u Puli, te kroz portal Trancepleme.com koji putem interneta objedinjuje trance scenu u Hrvatskoj i širi njen glas dalje.