Attack i Pokret studentskih inicijativa (PSI)
Pokret studentskih inicijativa osnovan je u ožujku 2000. godine kao inicijativa desetak kulturnih udruga, časopisa i medija koji su se okupili oko potpisivanja peticije za smje-nu uprave Studentskog centra (Arkzin, Attack, Diskre-pancija, Fade in, Godine, KSET, KSFF, Libra Libera, MAMA, Radio.
Active, Radio Student, SIC, Revolt, Mo-čvara/URK). Direktan povod bio je cenzuriranje šestog broja časopisa Libra Libera, zbog, kako je uprava obra-zložila, neprimjerenog i vulgarnog sadržaja, odnosno “pornografije i negativističkih stavova”. PSI-jev zah-tjev proizašao je iz nezadovoljstva studentskih časopi-sa, kazališnih skupina, studentskih udruga, alterna-tivnih umjetnika, studenata, odnosno svih onih koji su ikada došli u doticaj s upravom SC-a i njihovim meto-dama. Peticijom se ukazivalo na desetogodišnji projekt svjesnog uništavanja te ustanove provođenjem projek-ta “duhovne obnove” (prema autentičnoj izjavi tada-šnjeg ravnatelja Zdenka Protuđera). Uz pomoć “struč-nog” kadra iz Hrvatskog slova gasili su studentske ča-sopise, onemogućavali realizaciju kulturnih projekata, zatvarali koncertne prostore; ukratko, ukidali svu onu poputbinu od vremena Poleta, Studentskog lista i No-vog vala, kada je SC simbolizirao otpor mladih politič-kom jednoumlju i dogmatizmu.
Peticiju je potpisalo više od 5000 studenata, a svo-jim su je potpisom podržali i brojni sveučilišni profeso-ri, novinari, političari, književnici i javni djelatnici (među njima i Ivan Supek, Andrea Zlatar, Milorad Pu-povac, Furio Radin, Borivoj Radaković, Boris Rašeta, Benjamin Perasović, Slavko Goldstein, Ivo Goldstein, Zoran Ferić, Ante Čović, Branko Čegec, Ivan Cifrić, Cvjetko Milanja, Radovan Ivančević i drugi). Peticija je uručena Ministru znanosti (Hrvoju Kraljeviću), Rekto-ru Sveučilišta (Branku Jerenu), dopredsjednici vlade (Željki Antunović) i Studentskom centru. Za vrijeme djelovanja Pokreta studentskih inicijati-va, vodio se i medijski rat u kojem je tadašnji ravnatelj kulture Stipe Zeba u jednom trenutku u Večernjem li-stu komentirao kako je riječ o simpatizerima “jugosla-venske armije”, i to potkrijepio plakatom s izložbe Novi početak koju je u SC-u organizirao Attack, a na kojem je autorica napisala “živjela JA!”. U Slobodnoj Dalmaci-ji, kolumnist Joško Čelan je PSI-je proglasio “narkoro-kerima” i “s dozom šaljiva pretjerivanja” – usporedio nas s četnicima! (Slobodna Dalmacija, 29. ožujka 2000).Treba svemu dodati da je 5042 studentskih potpisa u otprilike tjedan dana bio nezamisliv rezultat u doba kada je vladala potpuna studentska pasivnost. To je bilo iznenađenje i zbog toga što je akcija pokrenuta zbog problema u studentskoj “kulturi”, što je također bio presedan. Posljednji studentski bunt prije toga zbio se 1996. godine, a bio je potaknut legendarnim smanjenjem broja mandarina na meniju. No postojao je i širi okvir, koji je postizanjem prvog zahtjeva (smjene direktora SC-a) ojačao, a ticao se za-kona o Studentskom Zboru u čije se pisanje uključio jedan dio PSI-ja. Studentski Zbor je u to doba bio neka vrsta škole za buduće političare. SZ nikada nije reagi-rao na tone i tone primjera kršenja studentskih prava u SC-u. Eventualno bi se neki tadašnji SZ-ovci ponudi-li da srede konflikte preko veze, jer su bili dobri s ne-kim u upravi SC-a.
Ako sam prosvjed protiv devastacije SC-a kao pro-stora kulture nije ima dovoljnu težinu, naknadni nalaz državne revizije pokazao je kako su sva upozorenja bi-la opravdana. No, pored sasvim očitog netransparen-tnog poslovanja, legalni predstavnik studenata – Stu-dentski zbor – i tada je dao bezrezervnu podršku rav-natelju Studentskog centra, a Sveučilište se proglasilo nemoćnim utjecati na događaje u SC-u.
Legalni putevi rješavanja studentskih problema je-dnostavno nisu funkcionirali. Kao posebno bizarnu ilu-straciju takvoga stanja treba se sjetiti epizode u kojoj je grmalj s akreditacijom Rektorata, koji se predstavio kao “voditelj pismohrane”, na Smotri Sveučilišta ra-strgao peticiju koju je oteo s Revoltovog štanda. Sličnu je sudbinu godinu dana ranije doživio zabranjeni broj Libre, kada se na prosvjednom okupljanju uredništva u SC-u pojavilo nekoliko mladića u crnim košuljama i iz-gazilo izložene primjerke časopisa.
Tako je čitav problem, iako lokalno potaknut, imao puno širi razlog i karakter.
Katarina Peović Vuković