Festival alternativnog kazališnog izričaja – FAKI®, treći je put održan u Zagrebu, od 29. travnja do 6. svibnja 2000. u organizaciji Autonomne tvornice kulture – ATTACK! FAKI® je nastao kao svojevrsna oaza i utaživač žeđi za novim izvedbenim formama stvaranim kao kontrapunkt strogim kazališnim zakonitostima i klasičnom dramskom repertoaru, koje su se nagomilavale početkom devedesetih da bi na prvom FAKI-ju, u travnju ‘98., definitivno eksplodirale. Nakon dva više-manje uspješna festivala, na kojem je nastupilo četrdesetak grupa iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine te Poljske, koncepcija se ponešto promijenila no osnovna spontanost ostala je ista. Prva dva vođena su isključivo anything goes poetikom, odnosno na Festival su bili primani gotovo svi prijavljeni do najavljenog roka.
Prednost takva pristupa očitovala se u naglu porastu mladih imena što su svoju kreativnu želju za alternativnom produkcijom izražavali štancajući velik broj kvalitetnih idejnih koncepata, ali se nažalost dogodio boom “one performance” grupa nastalih samo zbog mogućnosti nastupanja, što je gubilo smisao, a i bitno se odrazilo na kvalitetu Festivala. Ove se godine zbog toga ipak parcijalno filtriralo. Smanjen je i broj grupa gotovo za polovicu, a kraće forme, performansi, zamijenjeni su nešto duljim – predstavama. Prinos ovogodišnjem FAKI-ju dale su domaće snage: Burka (Samobor), Regina Trinajstić (Zagreb). Handycapt theatre (Split). Robert Franciszty (Zagreb), Nezavisni teatar barake (Kutina). Teatar “…” (Velika Gorica), Thad (Zadar), Theatre de femmes & Trois hommes (Zagreb) te žonglerska grupa Nova loža lude mame, a nozemne boje branili su: Dnijebitno (BiH). Minx Grill (Velika Britanija), Oberju (ex-Yu), Starry Frigate (Moldavija) i prvi put u Zagrebu jedna jugoslavenska grupa – Pozorište šešira iz Beograda, koja je tehnički i izvedbeno bila nositelj FAKI-ja.
Produkcijski najjači FAKI® dopunjen je dodatnim multimedijalnim programom. U organizaciji kazališne udruge Frakcija održana je dvodnevna videoprojekcija pod naslovom Zašto se hrvatska alternativa boji plesa? u drugom dijelu popraćena predavanjem Gorana Sergeja Pristaša, asistenta na Odsjeku za dramaturgiju ADU-a i glavnog urednika časopisa “Frakcija”. Ivana Sajko, voditeljica tribine s temom Jedinstvo – centar novog kazališta, kojoj su prisustvovali svi predstavnici trenutnih i budućih korisnika/ca tvornice Jedinstvo, dodijeljene Attacku i Močvari te nekolicini kazališnih udruga, pokušala je pronaći modus budućega djelovanja tog prostora, zamišljena poput velikoga multimedijskog centra. Članovi pantomimskog teatra iz Moldavije održali su besplatnu trodnevnu radionicu, a priređen je fotosession, modna revija i prodajna izložba pokrivala za glavu Ljudmile Stratimirović, autorice iz Beograda, jedne od glumica i redateljica Pozorišta šešira. Dodatni program imali su i Teatar “…” s instalacijom, videoprojekcijom i drum ‘n’ bass partyjem, a Robert Franciszty je uz predstavu postavio izbor svojih umjetničkih radova. …Najveći dio programa održan je u novootvorenom prostoru ATTACK-a u tvornici na savskom nasipu, dok su dio dogadanja, zbog tehničke opskrbljenosti, pokrile susjedne Močvara i Institucija te SKUC i Tvornica iz Šubićeve. Na završnom ponovno su nastupili neki od izvođača, a kao gosti i kazališna grupa Le cheval iz Sarajeva te band Speedy Gonzales iz Zadra. Spektakularnim obilježavanjem međunarodnoga dana za legalizaciju marihuane, Millenium Marijuana Marchem u kojem je povorka od više od tisuću ljudi uz upaljene jointe prodefilirala od Trga bana Jelačića, preko Importanne centra do Jedinstva, tražeći dekriminalizaciju i legalizaciju, Festival je zatvoren više nego dojmljivo. Financijski su taj vjerojatno “najniskobudžetniji festival u povijesti festvala” pomogli: European cultural founda-tion, Gradski ured za kulturu i Studentski zbor. …

Imaš nadopunu, ispravak, bolje fotke, galeriju / video / dojam? Klikni ovdje i javi nam!