15. 02.

Izvor: Dražen Šimleša,
Četvrti svjetski rat/Drugačiji svijet je moguć!

Možemo reći kako je kulminacija svih [alter-globalističkih] nastojanja i djelovanja [poput IPEG-a ili DSM-a] bila inicijativa Dosta je ratova, stvorena 2003. godine s namjerom protesta protiv tada sve izvjesnijeg rata protiv Iraka, ali i pritiska na vlast u Hrvatskoj. Jedna od najefektnijih poruka je bila – Prošli smo rat, ne želimo ga drugima. Dosta je ratova je okupila nekoliko tisuća ljudi na glavnom zagrebačkom trgu, što je do tada, ne računajući Radio 101 s kojim se i ne može uspoređivati, bilo nezamislivo za civilnu scenu
Dosta je ratova bila je najbolja akcija ikad organizirana od civilne scene u Hrvatskoj. Spontanost organiziranja, maksimalno uvažavanje i poštivanje različitosti, te zaista predan višemjesečni volonterski rad, rezultirao je akcijom na koju civilna scena zaista može biti ponosna. Ovdje se na najbolji način pokazalo povezivanje globalnih pitanja s lokalnim kontekstom. Aktivistima i aktivistkinjama bilo je važno solidarizirati se s globalnim mirovnim pokretom i iskazati stav protiv rata u Iraku, ali isto tako ništa manje nije bilo važno prisliti Račanovu vladu da se ogradi od rata i uskrati podršku američkom ratnom stroju…
Ono što je bilo lijepo jest promatrati samoorganizirano nicanje, od lokalnih inicijativa po cijeloj Hrvatskoj kroz vlastite pristupe i projekte, do akcija drugih nevladinih udruga, kazališnih skupina, škola i vrtića
Dosta je ratova bila je naporna kampanja i zbog gomile događanja u svega par mjeseci. Organizirana su mnoga predavanja i tribine u Zagrebu te gostovanja aktivista po drugim gradovima, potpisivanje peticije po hladnoći, svakodnevni nijemi prosvjedi pred američkom ambasadom u Zagrebu i drugo. Policija je tu aktivno počela trenirati strogoću, a bilo je i očito kako ih sve to aktiviranje živcira pa su na rubu Koncerta za mir na Filozofskom fakultetu uhapsili nekoliko ljudi pod izgovorom da su bili maskirani. Policija je tada zaprijetila da će na prosvjedu Bukom protiv rata, koji se trebao održati svega par dana poslije, uhapsiti svakog tko bude bio maskiran. Ovakva idiotarija stvarno nije mogla proći pa je policija dobila i zasluženu packu u medijima. Sve je to bilo i krajnje kukavički, jer je policija potencirala sukob tamo gdje ga uopće nije trebalo biti i snažila ego na balavcima, dok se na otvoreno pozivanje na mržnju od strane desničarskih skupina uvijek držala suzdržano. Kao oblik protesta brojni su prosvjednici na Bukom protiv rata bili maskirani. Bilo je super gledati te opasne Paje Patke, pripadnike oceanskih urođenika i šarena lica. Kao što je i najavljeno, maskirani nisu razorili grad. Ova povorka je bila mnogo manja od prethodne, sa svega par stotina ljudi, ali zato krajnje bučna. Vjerojatno se tu skupio i bijes i umor ljudi koji su već tjednima organizirali cijelu priču, kao i svih koji su osjećali nezadovoljstvo što je rat ipak počeo
Ovaj prosvjed bio je pod posebnim tenzijama ne samo zbog policije, već i zbog sve jasnijih pukotina ne samo ljudi unutar Dosta je ratova, već i same inicijative i onih koji su se vrtili oko nje. Negdje dan dva prije prosvjeda atmosfera zbog postupka policije bila je usijana i bez toga. Na posljednjem sastanku jedan dio aktivističke scene zahtijevao je radikalniji pristup prosvjedima. Radikalnost se ogledala u prijedlogu da se iz povorke bacaju jaja na američku ambasadu. Velik dio organizacijskog tima Dosta je ratova bio je protiv ideje, jer je povorka najavljena kao mirna i u povorci će biti i starci i djeca i općenito ljudi koji ne odobravaju nikakav oblik konflikta s policijom. Ovim postupkom bili bi dovedeni u opasnost, uz mogući osjećaj da su izmanipulirani. Inicijativa Dosta je ratova odbila je taj prijedlog, ali je rasprava o njemu uzela toliko energije i vremena da se na mnogim licima zaista osjetilo zasićenje i umor. Globalne aktivističke peripetije stigle su u Hrvatsku. Nakon super bučnog prosvjeda stvari su se nekako neprimjetnim tokom počele gasiti. Do sljedeće prilike i potrebe.
Kao što rekoh, na gotovo sve priče i pričice oko Dosta je ratova civilna scena može biti ponosna. Bez ikakvih fondacija, uz čisti predani rad, brdo smijeha, mašte i solidarnosti scena u Hrvatskoj je pokazala kako se može nositi i sa najobimnijim kampanjama i akcijama
Jedino se uvijek postavlja pitanje kontinuiteta.

Imaš nadopunu, ispravak, bolje fotke, galeriju / video / dojam? Klikni ovdje i javi nam!