Buvljak na Trgu Francuske revolucije: prikupljaju se sredstva za znajmljivanje prostora. Nekoliko dana rani je, na štandu na Cvjetnom trgu započinje učlanjivanje u ATTACK, ideju bez prostora.

Krenulo je negdje oko pola 11 sa svega par štandova, što stolova, što podnih, tako da se činilo da nas je nekako malo, a onda se počelo događati ljudi su se sve više skupljali, dok cijela stvar nije dogurala do nekih preko 500 (slobodna procjena), a sve to skupa su bili jako različiti ljudi… neki malo više alternativni, neki malo manje (penzioneri i slični)… vrijeme nas je i više nego poslužilo, jer smo vjerojatno uhvatili zadnji ovako sunčani dan u ovoj godini… priroda je također na našoj strani!

Bilo je stvarno svakakvih ljudi (dugokosih, zelenokosih, obrijanih, izpirsanih, na biciklima, sa psima, u grupama i pojedinačno) a samim time i stvari koje su donijeli ∞ od fanzina do knjiga, od ploča do CDja sa pc fontovima, od pisaćih mašina do tastatura za kompjutore… Što bi se reklo, od igle do aviona. Najbrže su otišli motivi iz partizanskih filmova (Veliki transport je bio i ostao hit). …

Nije sve počelo tako bajno, zapravo, počelo je sasvim neugodno ∞ došao je pandur i počeo gnjaviti nešto oko dozvole i toga da redari moraju biti “vidno označeni”, pa smo se fino izlijepili flyerima…

Kasnije je pandur samo malo gnjavio i stalno je trčao za Vesnom, uvijek je imao nekih pitanja… (Jedno je bilo i: “Ovdje neki imaju sužene zjenice, a znate li vi od čega se sužavaju zjenice?” ∞ da, od toga što smo napokon iz svojih štakorskih rupa izašli na sunce!) …

54 ljudi se do sada učlanilo (pokraj štanda smo imali kutiju eko ja buka koje su novi članovi dobijali na poklon) ∞ što je izvrsno, iako manje nego što smo očekivali, pogotovo jer je poslano 1650 pisama direktno na adrese mnogih intelektualaca/ki, umjetnika/ca, itd.Daklelososi su postavili svoju instalaciju “Bunari Mezopotamije”, u sastavljanju koje su učestvovali svi koji su to željeli, tako da je bilo još zabavnije…

Nastupili su Zli bubnjari… malo buke i bljuvanja vatre ipak ne škodi. A i Mance se naplesao… Cijelo to popodne park je funkcionirao (unatoč brižnom nadzoru uniformirane i civilne murije) kao autonomna zona u kojoj je svatko mogao biti to što jest, što je rezultiralo šarenilom, kreativnošću, osjećajem da se napokon može slobodno disati… Nešto atmosfere Amsterdama, Londona ili New Yorka materijaliziralo se usred Zagreba. Reakcija većine prisutnih bila je: “Hoćete li to napraviti i sljedeće subote?” i “Kad se otvara klub?” Za sve nas bilo je to moćno punjenje baterija i dokaz da se ipak nešto može učiniti.Završilo se negdje oko 6 kad je zašlo sunce. Na kraju svega je pandur Vesni poljubio ruku!? Ludež, ludež…

…Skupili smo nekih 6800 kn, što je sasvim ok da iznajmimo neki prostor, za početak… a onda idemo dalje. –MarkoS & Hot Mama, Attack! Newsletter #1 , studeni 1997.

Imaš nadopunu, ispravak, bolje fotke, galeriju / video / dojam? Klikni ovdje i javi nam!