Valjanost neke vlasti i nekog društva vidljiva je u prvom redu u odnosu prema onima koji su “drugačiji” od ostalih – prema manjinama. Ne samo prema rasnim i etničkim manjinama, nego prema svima koji se drugačije ponašaju ili misle, ili pak imaju drugačije potrebe nego većina. Hrvatska vlast i hrvatsko društvo u posljednjih deset godina, pali su na tom ispitu.Žrtve maltretiranja ili nasilja – bilo državnog, bilo individualnog, ali toleriranog i nesankcioniranog – bile su i jesu gotovo sve manjine, po kojem god ih ključu definirali. Velik broj naših sugrađana izvrgnut je diskriminaciji, prijetnjama i nasilju, samo zato što nisu hrvatske nacionalnosti. Naši privremeni ili stalni sugrađani drugih rasa izloženi su na ulicama nasilju grupa skinheadsa. Najvećoj, ali najmanje utjecajnoj manjini – umirovljenicima, sustavno se otkida od usta kašnjenjem mirovina i neprovođenjem odluke Ustavnog suda. Tjelesnim invalidima iz godine u godinu se ukidaju prava i smanjuje razina nužne pomoći.
Glavni, ali ne i jedini krivac, aktualna je vlast. Vlast otvoreno zagovara etnički ekskluzivizam, tolerira rasističke ispade i nasilje, ne trudi se provoditi zakone koji bi svim manjinama dali kakvu-takvu zaštitu.
Drugi smo krivac mi sami – hrvatski/e građani/ke. Kroz dugih deset godina, većina nas gledala je događanja oko sebe s jednom mišlju – valjda tako mora biti. I – proći će to. I – mora da je susjed taj-i-taj nešto skrivio, čim mu se ovako nešto dešava. Šutjeli smo na nasilje, šutjeli smo na ispade mržnje izrečene od najviđenijih ljudi u Hrvatskoj, gledali kako mržnja s vrha ohrabruje i potiče na zlo i one dolje. Zakazala je elementarna građanska solidarnost.Deveti studeni, dan kada su pred više od šezdeset godina nacistički razbijači krenuli u ostvarivanje projekta koji će dobiti ime “konačnog rješenja” židovskog pitanja (ali i slavenskog, romskog, antifašističkog, liberalnog, kršćanskog pitanja), dan je kada valja podsjetiti na tu vrijednost – solidarnost.nogi misle da bi svima, pa i manjinama bilo mnogo bolje da se poštuju i provode postojeći zakoni. Slažemo se. Mnogi misle da bi trebalo donijeti zakone protiv onih koji potiču rasnu i etničku mržnju, zakonski sankcionirati slavitelje nacizma i njegove lokalne inačice – ustaštva. I to podržavamo. Ali sve to neće mnogo pomoći ne bude li bilo obične ljudske solidarnosti.Zagreb, 8.11.1999.
Ljepljenje anti-fa plakata; dijeljenje letaka sa zajedničk-om izjavom Attacka i Centra za di-rektnu zaštitu ljudskih prava.
13 h (Cvjetni trg) – performans gru-pe Le cheval: “Vice Vukojević je doživio satorij”.
14 h – zajednički simbolični ručak pripadnika/ica različitih etničkih i vjerskih skupina i članova/ica Attacka, koji je trebao biti poslužen na Cvjetnom, preselio se u Klub studenata Istre “Mate Balota”.Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma: raspored događanja
15-16 h – emisija na Radio studentu posvećena ovom danu, by Oliver.
19-23 h – “World music night” u Is-tarskom – DJ Ap Jigida (reggae + afro…) Bilo je jako veselo s br-dom pozitivne energije!!!
Pojavili su se uglavnom mladi ljudi. Zabava za bake i djedove dogodila se na Trgu žrtava fašizma, gdje je ekipa slušala nastup Fumića (Savez antifašističkih boraca) i njegovih vršnjaka.