18. 03. Uređenje novog prostora: tvornica Jedinstvo, Trnjanski nasip bb – “Underground under construction”
U subotu 18.03. održana je ispred Jedinstva radna akcija pod nazivom “Underground under construction”. Došlo je oko 30 ljudi, slušao se ska i trance + drum ‘n’ bass, čistio vrt, jela leća (hvala Pierre), žongliralo se – naravno, farbale cijevi, pravile pregradne konstrukcije, smijalo se i uživalo u pozitivnoj energiji i ludim Korinim pričama.
Attack je postao jedan od stanovnika prostora tvornice Jedinstvo, koji je izboren protestom ispred i na zgradi, te brojnim faksevima podrške raznih međunarodnih i domaćih kulturnih te nevladinih organizacija i pokreta, a upućenih na broj Gradske skupštine grada Zagreba, koja je i danas službeni vlasnik zgrade na obali Save. Zgradom upravlja gradski ured za kulturu, a koji (još uvijek) vodi Mladen Čutura. …
KAŽU DA SE POKLONJENOM KONJU NE GLEDA U ZUBE. NE, AKO IH UOPĆE IMA.
Prve izjave oko tvornice Jedinstvo bile su više nego optimistične, no kako je vrijeme odmicalo, kopnila su i obećanja, da bi nam ono što smo vidjeli ušavši u prostor, definitivno pokazalo s kojim igračima imamo posla. Nije da nismo sumnjali, ali ovo.
…Mladen Čutura je nakon protesta rekao novinarima/kama: “Mi ćemo im plaćati struju, vodu i grijanje, ali si moraju sami urediti prostor”. No, grijanja i ventilacije nema, kao ni vode. Doduše, uspjeli smo identificirati cijev za vodu, ali se kanalizacija nalazi na stropu, što znači da je jedina mogućnost odvoda, kupiti nekakve pumpe – što košta. Struje, fala bogu, ima. Naravno, to nije sve. Najveći problem je vlaga, a za hidroizolaciju (što znači staviti zaštitu na strop i zidove, te smolu na pod) treba, em puno posla, em puno para, koje mi nemamo. WC-a u samom podrumu nema, a jedini dostupni (čitaj: najbliži), nalaze se na prizemlju. Oni, eto, nekim čudom rade, ali je šteta što su nedostupni. S podrumom su povezani samo uskim limenim i vrlo nepraktičnim stepenicama, koje ne bi dugo izdržale veću navalu ekipe. Sve ovo čitajte kao – tu treba sagraditi prave stepenice, a to čitajte kao – košta (čitajte: nema para). Žagar nam je ponudio gradski kontejner s WC-om, koji je ostao od Vojnih igara ili neke od tuđmanovskih veselica na Jarunu. To, naravno, još nismo dobili. Zar je bilo za očekivati.
Svaki novi građevinar ili arhitekt kojeg smo doveli na procjenu, vrtio bi glavom i svaki je dodao barem još jedan izdatak bez kojeg “sve ostalo ne može”, pri čemu je postala jasnija prvotna Čuturina procjena da za uređenje cijele zgrade treba oko dva milijuna maraka. Ovdje govorim o dosta skromnoj verziji uređenja našeg dijela, no sve, bez daljnjeg, može funkcionirati i na puno puno skromnijem nivou – pa da, šta će nam voda i grijanje. Mogli bi i struju isključiti – fuj civilizacija.
Otvorenje planirano za 3.3. (te kontinuirani program za skoro cijeli ožujak) u kakvom-takvom prostornom okruženju, srušio se posjetom malo profesionalnije osobe. No, ajmo još malo o prostoru. Naš se podrum sastoji od dvije veće prostorije. Jedna je dugačka 15, a druga 12 metara. Svaku po sredini presjecaju tri odnosno četiri stupa, što malo razbija kontinuitet, ali snaći ćemo se. Ulaz je sa stražnje strane zgrade, a imamo i pozamašno dvorište. Uredske prostorije nam nisu dodijeljene s obrazloženjem da je nama i ovo “puna šaka brade”. Iako je izgledno da ćemo se početkom lipnja iseliti iz ureda u Vukovarskoj, još uvijek ne znamo kuda ćemo ga smjestiti, budući da u ovom podrumu nema uvjeta. Po riječima iz Ureda za kulturu, mi se “za nešto bolje” još moramo dokazati.
TKO ŠEPAV, TKO PRTLJAV
Prvotni programski plan bio je fokusirati se na 5 radnih dana u tjednu, no na jednom od podužih sastanaka promijenila se i koncepcija. Tako smo odlučili, umjesto forsiranja rokova, koristiti ono što imamo i onako kako se može. U skladu s napretkom, ići će i događanja.
Za sada smo unutra (ali i vani, jer sređujemo vrt), farbamo, pijemo pivu, zezamo se i planiramo, a šta se treba dogoditi – dogodit će se. Pozivamo ekipu koja može i želi pomoći u uređenju prostora, te stvarati nešto kreativno, da dođe. Fizički, idemo od nule – jebe nam se! Ionako nam samo puko konzumiranje programa nikad nije bilo cilj. Uglavnom, u jednu od bližih verzija ulazi priča o dnevnoj sobi sa čitaonicom, družionicom, visionicom, te radionicom (žongliranje, perkusije… dođi i dopuni listu). Kasnije će tu doći i kompjuteri za cyber-caffe, mala aktivistička videoteka, ručkovi, a kad stvar sazrije počet ćemo se zamarati i s večernjim programom. Nakon laganog i skromnog krečenja svih prostorija, farbanja ograde i preciznijih planova, počele su se nazirati konture, a otkrili smo i neke druge pogodnosti (jedna od sala izvrsna je za izložbe), što će reći da sve to i nije tako loše.
TU SMO – DOĐI!
Tvornica Jedinstvo s naše je strane vrlo otvorena. Sve informacije možete dobiti na telefon 01/6158-711 ili se pretplatite (besplatno, naravno) na našu mailing listu. Zgrada je smještena na nasipu rijeke Save, između Mosta slobode i onog super dječjeg igrališta preko puta studentskog doma Cvjetno naselje, a u ravnini sa HTV-om. Ako idete iz grada: siđete na tramvajskoj stanici kod Lisinskog, pa krenete prema NSB-u (Sveučilišnoj), nastavite po Aveniji Većeslava Holjevca, preko onog odvratnog raskršća, do mosta (ne prelaziti). Tamo se spustite dolje, dođete do nasipa, skrenete desno i onda ćete već vidjeti. Valjda je ovo dosta. Ako nije, pitajte nekoga. I k’o boga vas molim – aute ostavite doma. Dobili smo šta smo dobili, HDZ je izgubio izbore, između ostalog, poneki glas i zbog loše kulturne politike. Lokalni izbori u Zagrebu samo što nisu, možda i prije, pa ‘ko kome dužan.
piše: oliver