ATTACK! Newsletter #4, 1998.
I Zagreb je doživio svoju prvu kritičnu masu! Nešto se šuška da se kritično omasovljavalopo gradu krajem osamdesetih, ali je u zadnje vrijeme bila suša.
…Našli smo se kod džamije, 14.3., u podne; nas 35-40 se veselo uputilo u vožnju ulicama.
Đir po kružnom toku oko džamije, tek tolikoza zagrijavanje, pa drito na zeleni val, sve tamodo Krajiške, pa natrag po Deželićevoj do HNK.Mala pauza, tek toliko da vidimo kako nam ide,pa dalje, tj. natrag do džamije po drugom zelenom valu. Onda smo uletili u kvart, pred Kulušić,pokraj gimnazije, da bi izbili natrag na kružnioko džamije. Ritualno se prođirali još jednom ukrug, i ajmo raja fajrunat.
Sveukupno cca. 41 minuta, 5,47 km po centru. Prosječna brzina kretanja: 7,9 km/h[laganica].
Sve je teklo glatko, no frks, čak nam nisu puno trubili, sve tri trake su bile naše, ispred nasprazna cesta i to je stvarno dobar osjećaj. … Manje više smo poštivali pravila, nije bilo suprotnihsmjerova, osim možda jednog, malog. Crvenosmo izignorirali jedno 4-5 puta, ali samo dok jebilo 100% sigurno, tj. kad je većina ionako većbila u raskršću pa su ostali jednostavno prošli upriključku.
…Dogovor je pao, kritična masa se nastavlja, uritmu svakih 14 dana.Same place, same timeilitiisto mjesto, isto vrijeme. Proširite vijest, dođite!