ROBERTA VILIĆ I SELMAN TRTOVAC: TERET PRISUTNOSTI
OTVORENJE: ČETVRTAK 15.5.2025., 20:00
GALERIJA SIVA (MEDIKA, PIEROTTIJEVA 11, ZAGREB)
Autonomni kulturni centar kroz program Galerija Siva poziva vas na otvaranje izložbe “Teret prisutnosti” , Roberte Vilić i Selmana Trtovca. Otvorenje izložbe predviđeno je za četvrtak 15. svibnja od 20.00 sati u galeriji Siva, Pierottijeva 11 (Medika). Izložba je otvorena do 21. svibnja, svaki dan od 17.00 – 20.00. sati.
Teret prisutnosti
Ova izložba okuplja radove dvoje autora – Selmana Trtovca i Roberte Vilić – koji svaki na svoj način kombiniraju različita izražajna sredstva kako bi oblikovali vlastiti odgovor na ono što se ne može lako izreći, ali se osjeća kao teret – stvaran, po stojan, nepomičan. Selmanov rad temelji se na izvedbi – javnom činu koji rezultira prostornom instalacijom sastavljenom od materijalnog ostatka straha: lomova teškog metala, položenih pred gledateljem kao teret koji se ne može previdjeti ni zaboraviti. Robertin rad ne nastaje pred publikom – intiman je i suzdržan. Radi se o statičnoj slici koja zadržava pogled i stvara osjećaj težine bez objašnjenja. Upravo u toj razlici – između čina koji stvara težinu i slike koja je čini podnošljivijom – izložba ukazuje na činjenicu da se teret taloži upravo ondje gdje ga više ne mo žemo podnositi, a ne možemo ga se ni osloboditi, tamo gdje je previše prisutan da bismo ga odbacili.
Spirala straha
Selman Trtovac u ovom djelu preuzima stari narodni običaj – „poznat kao salivanje strave“– kako bi ukazao na strah koji ne dolazi iznutra, nego iz svijeta u kojem živimo. U tradiciji koja se još održala u pojedinim krajevima Balkana, otopljeno olovo izlijeva se u vodu kako bi se prepoznali i otklonili uzroci straha. Umjetnik taj postupak preuzima, ali ne kao zaštitni ritual. Njegov cilj nije otkloniti strah, već ga razotkriti – učiniti ga vidljivim, opipljivim – tako da ga više nitko ne može zanema riti. Trtovac doslovno ponavlja postupak rituala: topi olovo i izlijeva ga u vodu, pri čemu se ono lomi u krute komade nepredvidivih oblika. Od tih istih olovnih ko mada – koje ritual koristi za otklanjanje straha – on gradi spiralu na podu galerije. Svaki deformirani komad, sada uklopljen u geometriju spirale, postaje opipljivi dokaz nemogućnosti potpune kontrole nad materijalom. Instalacija se sastoji od dva dijela: olovna spirala i kutlača (posuda za izlijevanje). Kutlača, kao relikvija obreda koji je izgubio moć, svjedoči o nestajanju – ne samo tradicije, već i same mogućnosti da se strah neutralizira. Strah o kojem je ovdje riječ nije puko psihološko stanje, već egzistencijalna pri jetnja: ostati bez posla, lišen osnovnih ljudskih prava, bez dostojanstva – svjestan da ti nitko neće pomoći. To je osjećaj gubitka uporišta – kad se više ne zna kome vjerovati, što smiješ reći i gdje je granica izdržljivosti. Takav strah više nije prola zan. Postaje sveprisutan i postojan. Zato Trtovac, lijevajući olovo, materijalizira tu opasnost. Njegov rad ne pokušava ublažiti niti racionalizirati strah – svjedoči o onome što postaje sve teže podnijeti.
Kamen, budi težak!
Rad Roberte Vilić sastoji od jedne fotografije većeg formata i desetak manjih ra dova izrađenih od istog snimka kamena. Fotografija je nastala u suradnji s Lukom Stjepanovićem, točno prema umjetničinim zamislima. Kamen nije snimljen zato što je vizualno privlačan ili estetski zanimljiv, nego zato što izaziva osjećaj težine i tereta. Kadar je simetričan: kamen je postavljen točno u sredinu, bez ikakvog pomaka ulijevo ili udesno, bez rotacije, bez perspektivnog nagiba. Točno u njegovoj sredini pojavljuje se kružni trag – optički ostatak objektiva – koji ne pripada motivu, nego činu snimanja. Taj trag nehotice privlači pozornost. On nije greška, već dokaz da je težina kamena neizbježna – prisutna čak i u tehničkim nedostatcima snimanja. Svaki od desetak manjih radova izrađen je zasebnim otiskom istog snimka kame na, u manjem formatu, prekrivenim slojem pausa. Taj prozirni papir zamućuje sliku i usporava pogled. Ne uklanja dojam tereta, ali ga ublažava; ne prikriva težinu, nego je čini podnošljivijom. Na paus su utisnute riječi „Ja“, „Ti“, „JA TI“ – strojno i mehanički, ali nepravilno raspoređene, kao da pokušavaju uspostaviti dijalog koji izmiče. Taj tipografski sloj sabotira strogu simetriju kamena – ne poštuje njegovu materijalnost, nego se postavlja nasuprot njemu u vječnoj nemogućnosti dijaloga. Šav kojim je paus prišiven nije ukras. Djeluje kao ožiljak ili rana. Ne spaja slojeve, nego naglašava njihovu podvojenost – granicu, napetost, neizbrisiv trag gotovo zaboravljenog tereta. Tu težina postaje dvostruka: masa kamena i nemogućnost njegova konačnog razrješenja – odnos između „Ja“ i „Ti“, između slike i geste, između onoga što se može nositi i onoga što se više ne može izreći. – Marko Tokić
Selman Trtovac
Selman Trtovac rođen je 1970. godine u Zadru. Formalno umjetničko obrazovanje započeo je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, na kojem je studirao slikarstvo od 1990. do 1993. godine. Studij nastavlja na Umjetničkoj akademiji u Düssel dorfu, u klasi Klausa Rinkea, gdje je 1997. godine i diplomirao. Godine 2003. postaje član Međunarodnog umjetničkog udruženja (IKG). Tako đer je osnivač i jedan od pokretača nezavisnog umjetničkog udruženja Treći Beograd i umjetničkog kolektiva Perpetuum Mobile. Doktorirao je 2012. godine na Odseku za vajarstvo Fakulteta likovnih umetno sti u Beogradu. Trenutno živi i radi u Beogradu.
Roberta Vilić
Roberta Vilić rođena je 1971 u Banja Luci. Završila je Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, a na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirala je 1998. u klasi profesora Zlatka Kesera. Izlagala je od 1992. na više od 30 samostalnih izložbi i brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji i Njemačkoj. Dobitnica je šest nagrada i priznanja za slikarstvo i za grafiku. Živi
i radi u Zagrebu.
Članica je HDLU-a i HZSU-a
Više o radovima umjetnika
www.instagram.com/robertavilic/
www.instagram.com/selman_trt_mrt/
Galerija Siva program je AKC-a, financijski podržan sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Zagreba – Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, Zaklade kultura Nova i Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva
Imaš nadopunu, ispravak, bolje fotke, galeriju / video / dojam? Klikni ovdje i javi nam!