Otvaranje prve hrvatske tvornice kulture – ma, da!
ATTACK! Newsletter #10, 1999.
Daleko od toga da itko u Attacku ima nešto protiv otvaranja “Tvornice”, ali podudaranje naših identiteta može dovesti do nesporazuma, jer koncepcija, vizije i način rada Attacka i “Tvornice” su skoro pa dijametralno različiti. Svakoj iole inteligentnoj osobi jasno je o čemu je riječ: Tvornica kulture ∞ Autonomna tvornica kulture, radnici na flyeru ∞ radnici na newsletteru, radnički savjet ∞ tvornički savjet, buvljak ∞ buvljak. I sad, ‘ko je tu lud! … Iako smo već spominjali da nemamo pravo na modele, ipak je važno da se razgraniče neke stvari koje određuju Attack, a mogle bi se povezati s “Tvornicom”: nekomercijalnost, besprofitnost, sloboda izražavanja, neelitizam…
Darko Putak, producent “Eurokaza” i tvorac komercijalne “Tvornice”, tvrdi da njegov koncept postoji već tri godine, a “Attack se pojavio tek kasnije”, pa on nikako nije mogao ukrasti ime od nas. Iako je Attack vrlo dobro medijski popraćen i već dvije godine radi u Zagrebu, što na ulici, što u svom ili iznajmljenim prostorima, komercijalna “Tvornica” ipak je nazvala svoj projekt slično, ne obazirući se na nas, valjda smatrajući da smo dovoljno marginalni da nas njihov monster može pojesti kad se sjeti. Zašto bi izmišljali nešto novo kad mogu uzeti od drugog. Tvrdi se da mainstream kultura crpi energiju i ideje iz alternativne. Crpi? Hm, da!
Idejna anemičnost osmišljavanja identiteta jasno se vidi i u terminologiji koju koriste. Projekt jednostavno ne može biti “prva hrvatska tvornica kulture”, jer je i prije Attacka s konceptom tvorničkog stvaranja kulture radila “Lamparna” u Labinu, koja nesmanjenim intenzitetom prži i danas. …
Attack je uvijek težio neprofitnoj, pa čak i volonterskoj priči, s profitom tek tolikim da se pokriju najosnovnije stvari (pivo ∞ 5 kuna, uglavnom besplatni programi…). Također, valja podsjetiti da je Attack mjesto otvoreno za sve i samim pojavljivanjem tamo vi ste pozvani da sami kreirate priču, a ljudi će vas podržati. Attack je mjesto gdje se kultura prezentira, ali i stvara, čime se dobiva dojam prave tvornice, proizvodnog i prezentacijskog kompleksa.
Radnički savjet, kako se naziva programska ekipa “Tvornice”, odmah ide uz naziv. Attackov Tvornički savjet je stvarno odlučivačko tijelo. …
Dakle, smatramo da pojam “tvornica kulture” u našem imenu odgovara prostoru koji razbija podvojenost proizvodnje i konzumiranja, otvarajući mogućnost svakom/oj zainteresiranom/oj pojedincu/ki da bude aktivni/a sudionik/ca stvaranja nove urbane kulture. U jednoj “tvornici kulture” vrlo je bitan element nekonzumerizma, jer smatramo da prostor koji producira gotove programe bez otvaranja mogućnosti aktivnog sudjelovanja u stvaranju više nalikuje industriji zabave nego tvornici kulture.
Prema tome, Attack i “Tvornica” imaju dodirnih točaka samo toliko koliko je dugačka lista ideja koju su Putak i ekipa sasvim slučajno preuzeli.
<OLIVER>