Mario Miličić / POLOVIČNE CJELINE

BEZ STRAHA OD POGREŠKE ― uz Polovične cjeline Marija Miličića (Galerija Siva, prosinac ’22.)

Promatrati nove, novije i najnovije umjetničke radove Marija Miličića, alias Mane Mei (jedan od više njegovih pseudonima, karakterističnih za graffiti i street art scenu, unutar koje se gradio i počeo se baviti likovnim stvaralaštvom), uvijek je izrazito zadovoljstvo, jer zorno pokazuje koliko dosljedno i maštovito ovaj autor ustraje u razvoju svog specifičnog likovnog jezika, čija raznolika istraživanja imaju zajedničke nazivnike bez obzira koju tehniku Miličić koristi, u kakvom okruženju izlaže ― uličnom ili galerijskom, prodajnom ili podzemnom. Bilo da je riječ o crtežima, kolažima, kombiniranim tehnikama ili svojevrsnim skulpturalnim grafikama, Miličić neprekidno opaža što sve može trenutno upotrijebiti od materijala koji nalazi neposredno oko sebe ― u atelijeru u sklopu Autonomnog kulturnog centra Medika, gdje već dulje vrijeme stvara, na ulicama koje su mu dugo bile prvenstveno mjesto izvedbe i izlaganja njegovih radova, u galerijskom prostoru… Doslovno, svugdje!

Može se reći da od izložbe Pik traka u Galeriji Siva AKC-a Medika (2016.) taj proces u Miličića postaje potpuno osviješten, pa sam materijal izrade kolaža ujedno postaje tema serije radova, jer autor, koristeći odbačene djeliće tog standardnog sredstva pri postavljanju bilo kakve izložbe, izvodi slogane, usklike ili manifestne parole vlastitog raspoloženja, koje pak komuniciraju i kolektivna emotivna stanja, nalik i nekim njegovim uličnim radovima. Istražujući dalje, autor je do određene mjere, barem u galerijskom kontekstu, počeo napuštati jezik i riječi, gnome i parole, kao neke od temeljnih sastavnica svog umjetničkog rada, te se okrenuo isprobavanju raznovrsnih efekata tako uvriježenih likovnih elemenata kao što su ploha, linija, boja, grafički motiv koji se ponavlja u raster i sl., no uvijek s prepoznatljivim „sirovim štihom“ što kao ključnu vrijednost Miličićevog rada ističe njegov improvizacijski karakter; najkraće rečeno ― izostanak bilo kakvog straha od pogreške (ova postupna promjena pristupa je karakteristična za izložbe Kud puklo da puklo (Galerija Zilik, Karlovac, 2018.) i Poslojavanje (Galerija Siva, 2020.), te za recentnu seriju kolaža nastalu tijekom 2022. godine i izlaganu na skupnim izložbama). Dojam je da se Miličić likovno izražava jako intuitivno, lako i brzo, no razmišlja postepeno i studiozno, neprestano „držeći na oku“ korak dalje do kojeg bi ga trenutni rad mogao dovesti, bilo da se radi o malenom, naizgled nebitnom detalju u tekućoj priči ili pak jedinstvenom ugođaju cjeline.

Stvar je takva i s Polovičnim cjelinama, Miličićevom novom izložbom u Galeriji Siva, gdje ne samo što je „stalni gost“, već i svojevrsni „kućni autor“, odnosno prepoznatljivo stvaralačko lice kroz koje progovara i umjetnički kolektiv Medike ― skupina sve prisutnijih ljudi koja na tragu graffiti scene, street arta, murala, art bruta i autsajderske umjetnosti kreira sve sofisticiranije i dojmljivije grafičke, slikarske i crtačke koncepte i prikaze. Kako joj i samo ime kaže, cjeline novih radova, crno-bijelih kolaža bez pozadina, složenih izravno na okvirnim staklima, sastavljene su od raznoraznih polovica folije kakva se inače koristi za reklamno pokrivanje prozora na zagrebačkim tramvajima, a prepoznatljiva je po svom točkastom rasteru, koji kao da se širi u beskonačnost. Miličić je ovaj materijal, izvorno namijenjen baš za prekrivanje velikih površina, sasvim lucidno prenamijenio za slaganje apstrahiranih likovnih kompozicija malih formata, gdje polovice krugova od folija postaju osnovni gradbeni elementi likovno sve pismenijih i dorađenijih minijatura, kojima ovaj umjetnik polako, ali sigurno, gradi svoj originalni doprinos bogatoj tradiciji apstraktne umjetnosti u lokalnoj i regionalnoj kulturi. K tome, ne manje važno, ponovo je uspio poticajno i duhovito učiniti materijal glavnim likom svoje serije novih radova, i to načinom kojim možda preciznije i nadahnutije nego ikad prije spaja svoje street-art ishodište sa sve sigurnijim osjećajem bivanja u prostoru galerijske „bijele kocke“. Drugim riječima, cjeline su polovične tek izvedbenim aspektom svog umjetničkog ostvarenja. U svakom drugom smislu, posrijedi je dojmljivo ovladavanje prostorom rada uz pomoć tehnike koja opravdano postaje i njegov sadržaj; i još jedan korak naprijed za stvaralački razvoj Marija Miličića, umjetnika s kojim u polju gdje je s lakoćom našao mjesto za sebe ― valja računati.

Bojan Krištofić

___________________________________________________________________________
Galerija Siva program je AKC-a, financijski podržan sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Zagreba – Gradskog ureda za kulturu, Zaklade kultura nova i Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva
attack.hr/galerija-siva/