MANE MEI – PIK TRAKA

GALERIJA SIVA, ČETVRTAK 20.10., 20.00 SATI
Mane Mei pripada novoj generaciji suvremenih street art umjetnika koji se osim grafitima i raznim uličnim intervencijama bave i drugim vidovima vizualnih umjetnosti.
Premda je na grafiti sceni aktivan još od kasnih devedesetih, kao Mane Mei počinje objavljivati radove tek krajem 2013. godine. Tada su se njegova istraživanja i iskustva rada na ulici uobličila u sada već i široj publici prepoznatljiv rad koji se može pronaći na raznim lokacijama diljem Hrvatske.
Za razliku od radova koji nastaju pod prijašnjim pseudonimima Mane Mei ne komunicira samo s uskim krugom pojedinaca koji su direktno povezani s grafiti scenom već, dapače, stupa u kontakt i komunikaciju sa svakodnevnim prolaznicima. Koristeći riječi, a ne sliku, kao glavno sredstvo komunikacije, njegov je rad direktan i angažiran, jednostavan i jasno čitljiv. Budi čovjek, Pozdrav, Dobar dan, Molim hvala izvoli oprosti, samo su neki od grafita koji su osvanuli na zagrebačkim ulicama, a koji ukazuju na ljudske kvalitete koje autor želi isprovocirati ili bolje reći probuditi i uputiti gledateljima. Pri tome koristi šarene boje za ispunu sebi svojstvene i razrađene tipografije te za iscrtavanje iste koristi crnu kojom “stavlja točku na i”. Kao što sam autor kaže, jedna od temeljnih poruka koju želi odaslati svijetu jest da je život lijep i da nije sve tako sivo. Njegov vid društvenog angažmana tako ne uključuje tipične parole kritike društva već aludira na pozitivnu odnosno lijepu stranu života i čovjeka.
Kao i mnogi drugi istaknuti predstavnici novije grafiti subkulture Mane Mei svoj rad više ne ograničava samo na ulične prostore već u nekoliko navrata okupira i one galerijske. Izlagao je tako na nekoliko skupnih izložbi te sudjelovao na brojnim street art festivalima.
Aktualna izložba Pik traka predstavlja izbor autorovih radova nastalih u posljednje dvije godine, a koje objedinjuje upravo korištenje pik trake kao glavnog sredstva izražavanja i metode rada. Pik traku ponekad koristi samo kao šablonu, dok je u nekim radovima zadržava i koristi doslovno za kreiranje tipografije, odnosno riječi. Predstavljeni radovi rezultat su tako autorove dugogodišnje prakse na ulici, ali i eksperimentiranja s posve drugačijim tipografijama, materijalima i postupcima rada. Koristeći uglavnom otpadne materijale u kombinaciji s pik trakom, samoljepljivom folijom, sprejevima, markerima i bojama stvara samostalne i različite kompozicije u kojima, za razliku od svojih uličnih radova, odlazi korak dalje. Neki od radova postaju tako daleko kompleksniji i teže čitljivi, poneki gotovo i apstraktni, pa zahtijevaju od gledatelja znatno veći vizualni angažman (poput rada Ista stvar i Uzalud se brineš). Bez obzira na promjenu sredstva i metoda rada autor je i u ovim radovima zadržao ono nešto što stil i rad Mane Mei čini prepoznatljivim i posebnim; igrom riječi i dalje nas poziva da se zamislimo i na kraju, ono najbitnije, osmjehnemo.