Četvrtak 08.02.2024.
Lovro Škiljić: 15 godina ničega
Galerija Siva
Galerija Siva poziva vas na izložbu Lovre Škiljića – 15 godina ničega. Izložba će biti otvorena u četvrtak 8. veljače 2024. u 20.00 u galeriji Siva, Pierottijeva 11.
Postoji ideja u umjetničkoj kritici da je velika vrijednost umjetnosti u onim umjetnicima koji umiju formirati svoj univerzum; postoji neka vrsta idealizacije tog takozvanog world buildinga. Ideja je prije svega sumnjivo grandiozna (umjetnici, u ovoj priči, slično abrahamskom Bogu, ne stvaraju umjetnost već svijet) ali je i, gledano izbliza vrlo infantilna. Jedan je moj poznanik, inače psihijatar, s četvorogodišnjim sinom stajao na vidikovcu iznad Zagreba. Mali je impresioniran veličinom grada pokazavši pokretom rukom na cijeli grad konstatirao: “Ovo sam sve ja napravio”. Na to me podsjećaju svi ti umjetnički graditelji svjetova koji su, uvijek mi se čini, jako opterećeni uskom vrstom pažnje koja nadoknađuje nedostatak agresije ili09 požude ili osvete. “Not enough war” – rekli bi Turbonegro.
Lovro Škiljić, s druge strane, razjebava svijet, ali ne grandiozno kao što graditelji grade, već pronalazeći skriveni urbani sekret sličan onom iz prvih Ghostbustersa. Svaka ilustracija, od kojih će većina biti izložena u originalnom mediju, više je nalik nekakvom incidentu; postoji određeni Touretteov kvalitet u procesu (čini se!); olovka ide gore-dolje i onda KURAC! ČEKIĆ! NOŽ! POVRATIM TI U PIZDU! Vizuali su podjednako pokušaj objektivnog komentara stvarnosti i ejakulacija osobnog ludila i muke svakodnevice. Stvar, naravno nikada ne ulazi u ono što se naziva “konstruktivnom introspekcijom” – jednom kada je izbačena, na promatraču je da se s njom suoči ili nosi, a autor odjebe dalje. Iz ove antisocijalnosti dolazi i politička agresija u Lovrinim radovima – svi plakati su neobično subverzivni, a govorim i o onima koji ne prikazuju Željku Markić. Tjeraju nas da provjerimo status svog latentnog reakcionarstva – smetaju li nam goli muškarci i testisi ili seksualni mazohizam i što, ako da, to nama otkriva o nama.
Najbolje od svega je to što će ova izložba imati tematsko jedinstvo koje je rijetkost – većina bendova za koje su plakati rađeni zvuče upravo onako kako oni izgledaju. Iako je u dizajnu vezanom za glazbu u posljednje vrijeme postalo popularno navesti slušatelje na krivi trag, Lovro naprosto još jače udara po estetici žanra i iz toga cijedi intenzitet. Na jednoj drugoj razini je cijela stvar još više punk jer su njegove ilustracje anti-oglašivačke – plakati nisu pokušaj da potencijalne posjetitelje nagovori na dolazak, već da zaštite koncert od neželjenih gostiju.
Nadam se, za dobrobit posjete, da za ovu izložbu neće biti plakata.
(Goran Pećanac)
Imaš nadopunu, ispravak, bolje fotke, galeriju / video / dojam? Klikni ovdje i javi nam!