24. – 26. 09.  Organiziraju: m.a.m.a. i Attack (+ Zelena akcija + ZAP + Anfema..)

Inicijativa protiv ekonomske globalizacije (IPEG)

Dražen Šimleša, Četvrti svjetski rat/Drugačiji svijet je moguć!
Izvor: www.elektronickeknjige.com/simlesa_drazen/cetvrti_svjetski_rat/pages/042.php

Kao prvu pojavu aktera [alterglobalizacijskih] pokreta [u Hrvatskoj] možemo navesti akcije koje je organizirao Attack – Autonomna tvornica kulture. Za vrijeme prvih Karnevala protiv kapitalizma, Attack je i 1998. i 1999. godine organizirao akciju Ulice ljudima sa sličnim porukama kao i u cijelom svijetu. Ipak, potpuno otvoreno u odnosu na globalni pokret postavila se Inicijativa protiv ekonomske globalizacije (IPEG) stvorena 2000. godine. IPEG je bio prvi izlazak u javnost aktera civilne scene pa niti samo ime nije slučajno odabrano, jer je preuzeto od čeških aktivista koji su isto nazvali svoju inicijativu protiv tadašnjeg sastanka MMF-a i Svjetske banke u Pragu. Time su aktivisti iz različitih organizacija i skupina u Hrvatskoj željeli pokazati gdje vide suradnike u globalnim razmjerima. IPEG je i stvoren kako bi se kroz tri dana predavanja, direktnih akcija i prosvjeda izrazila podrška aktivistima u Pragu. Način rada i okupljanja takvih inicijativa bit će korišten i kasnije isto kao i na početku kod IPEG-a. Dakle, stvara se nekakva neformalna ad hoc koalicija ili inicijativa koja se vrlo brzo ugasi nakon konkretnog događanja. Iz razgovora s pojedinim akterima može se saznati kako su neki tada mislili da će takve inicijative ili okupljanja poprimiti stalan karakter, ali vrlo brzo su uvidjeli da je takvo što još uvijek teško očekivati u Hrvatskoj. Kroz tri dana IPEG-a organizirana je kritična masa, brojna predavanja vezana za globalizaciju, eko plac s lokalnim proizvođačima zdrave hrane, prosvjed na Cvjetnom trgu, dijeljenje besplatne hrane i direktna akcija blokiranja MMF-ovog ureda u Zagrebu na više od pola sata uz prebačen transparent preko aktivista na kojem je pisalo – Prag zove, Zagreb odgovara. Javnost je uglavnom reagirala s čuđenjem, jer su teme o kojima su akteri civilnog društva počeli govoriti bile nove i tek nakon sve intenzivnijeg upletanja MMF-a u ekonomiju, afera s Enronom, Deutsche Telekomom i slično počeo se osjećati prodor globalizacije i u Hrvatskoj. Novinar Vjesnika Dean Sinovčić (27.09.2000) dobro je zaključio kako se radilo o “pionirskom pokušaju”. Možemo reći kako su se aktivisti u Hrvatskoj i civilna scena globalizirali i prije same Hrvatske i njene javnosti. Mediji su bili uglavnom pozitivno orijenitrani prema cijeloj priči uz par pokušaja jeftinog senzacionalizma pa tako Večernji list (06.08.2000.) objavljuje na naslovnici “Urbana gerila 26. rujna blokirat će Zagreb”, a tjednik Nacional … prišiva pokretu sposobnost telekineze i stavlja naslov “Aktivisti će prosvjedom u Zagrebu blokirati sastanak Svjetske banke i MMF-a u Pragu”. No, onda slijedi prava fora. Dejan Đurković objavljuje tekst u Vjesniku(07.09.2000) protiv IPEG-a uz naslov “globalizaciji se i na Zapadu protive tamošnji ‘gubitnici’”. Mjesec dana kasnije izvjesni Dejan Đurković u novinama iz tadašnje Jugoslavije Danasu (7-8.10.2000) objavljuje gotovo isti tekst o IPEG-u. Ipak ga prilagođava lokalnim potrebama pa svoju “hrvatsku kritiku gubitnika” globalizacije obogaćuje “ženom s cvetom u kosi”. Đurković, a svaka sličnost s osobom iz Vjesnika je namjerna i neslučajna, piše o “hrvatskom i srpskom strahu od globalizacije” prozirno povezujući prosvjednike u Zagrebu s idejama Mire Marković(?!) zaključujući kako bi IPEG bio dobar kao zagrebačka podružnica Jugoslovenske levice. No, kao što sam rekao, mediji su uglavnom korektno opisivali stavove aktivista i aktivistkinja bez nekakvih preuveličavanja i glupiranja.

Imaš nadopunu, ispravak, bolje fotke, galeriju / video / dojam? Klikni ovdje i javi nam!
Skip to content