Gabrijela Perak: “Ja, slikarica?”

“ JA, SLIKARICA ? ”
Tko sam? To pitanje, nalik na nejasan odjek u beskonačnosti, proganja me otkako se svijest, taj ćudljivi duh, usidrio u mom biću. Znam tko sam kao čovjek, ili barem mislim da znam. Ali kao duhovno biće? Lebdim između misli i tijela, trgajući se iz vlastitog, sluzavog oklopa, pitajući se: je li ovo meso uopće moje, ili samo privremeno utočište za nešto dublje, neodređeno…Kakav je to život u kojemu se nalazim? Kroz koje to svjetove lutam, prateći tragove mirišljavih uspomena, ispisanih po rubovima starih stranica dnevnika gdje je jezik već odavno postao nerazgovijetan i nejasan poput prigušenog govora. Ja sam ovdje tek promatrač, nesiguran u prepoznavanju vlastitog bića, zapleten u kontradikcijama između onoga što osjećam, razumijem ili želim reći. Izložba se bavi istraživanjem o vlastitom biću, o maloj kapi u beskonačnom moru u kojemu je jedini način promjene ispovijedanje vlastitog iskustva. Ovaj rad izrasta iz sjećanja i pokušaja da ih rastumačim kroz prizmu sadašnjosti. Naslov izložbe, s ironičnim prizvukom, poput igre ogledala, otvara pitanje identiteta – promjene koje su se u meni odvijale kroz godine umjetničkog studija. Sada, kad je taj proces dovršen, promatram vlastiti lik i pitam se: osjećam li se uistinu drukčije? S podsmijehom prema vlastitim nesigurnostima i budućnosti koja se ne da uhvatiti, preispitujem samu sebe: jesam li postala ono što sam se pripremala postati? Jesam li oduvijek bila to biće koje sada promatram? I, što je još zagonetnije, hoću li to i ostati?

Gabrijela Perak