Faki® 2 ∞ dojmovi organizatora
ATTACK! Newsletter #07, 1999.
Antun: “Po mom skromnom mišljenju, ovogodišnji naš FAKI® je uspio. Što je uspio? Uspio je u namjeri da pokaže i prokaže sto se to događa na našoj alter kazališnoj sceni, ali to nije i glavni cilj. Da se prisjetimo, FAKI®-ova osnovna namjera je da potakne i omogući razvoj alternativnog kazališnog izričaja. Našim mladim nezavisnim grupama moramo ponuditi mogućnost obrazovanja, protok informacija, prostor za rad i vježbu i na kraju im ponuditi prostor za prezentaciju. Ako to uspijemo, onda možemo pričati o razvoju alternativnog kazališnog izričaja i uspjehu FAKi®-a. Festival nije dovoljan.”
Mario K.: “Po mom skromnom mišljenju, s ovogodišnjim FAKI®om imamo podjednako pravo biti zadovoljni i nezadovoljni. Dok smo pokazali znatan napredak u odnosima s medijima i tehničkom stranom organizacije, imam (blagi) osjećaj da smo zakazali u nekim drugim stvarima. Sama koordinacija u organizacijskom timu nije bila baš savršena (blago rečeno), a ponovo se dogodila ista (zapravo još veća) pogreška s iz radom kataloga. Em su bili skupi, em su kasnili. Također mislim da smo se mogli više potruditi oko traženja sponzora, jer ponovo nismo zaokružili financijsku konstrukciju, pa smo morali krpati kako znamo i uspijemo. Da nije bilo Ajine (ured) dobre volje, ne znam kako bi se izvukli. Interes medija i publike (mahom nova lica) bio je više nego zadovoljavajući i mislim da je sam festival na jako dobrom putu da postane bitna stanica za svakog potencijalnog interesenta za alternativno kazalište. Što se tiče grupa i pojedinaca koji su nastupali na festivalu, ne bih mnogo. Zadovoljan sam time da se na FAKI® može prijaviti gotovo svako tko želi i htio bih da se ta praksa zadrži i ubuduće, te da izbjegnemo potencijalni elitizamkoji bi nametnuli potencijalnim sastavljanjem selekcijske komisije, makar i nauštrb kvalitete cjelokupnog festivalskog programa. Ako se pojavi potreba, mogli bi organizirati nekakav mini-festival na kojem bi nastupile samo najzanimljivije grupe, no sam FAKI® trebao bi ostatibaš ovakav kakav je. Spontan, nepretenciozan i cakan.”
Marko Z.: “Po mom skromnom mišljenju, ovogodišnji FAKI® nije uspio: katalozi su bili skupi, a i kasnili su, 500 plakata nitko nije zalijepio, gosti su ugošćeni uprašnjavom stanu nedavno preminule Katice i Drageca (isprika astmatičnom Čakovčanu), nitko nije znao s koliko para raspolažemo, tako da se na nekim (potrebnim) stvarima štedilo, a na nekim (bespotrebnim) potrošila gomila novca. Novinare smo otjerali neodgovornošću i neorganiziranošću već drugi dan, od31 planirane predstave, odigranesu 24 (razlozi: slomljena noga, cista na debelom mesu, policajci, otkazivanje uvjeta u zadnjem trenutku, neorganiziranost…) – planirani, zadnji dan festivala uopće se nije odigrao… Tehnički smo bili dobri, dobili smo više medijskog prostora, što je OK,ali financijski smo opet škripali i to je naša greška koju ćemo “lako” ispraviti – jednostavno ćemo krenuti tražiti sponzore i fundere na jesen. U biti, ono što me ozlojadilo jeste spoznaja da je festival konceptualno totalno šizofren (ili polifren) i to nije OK. Festival bi trebao poticati mlade grupe na daljnje estetsko izbrušavanje svog stila i tehničko usavršavanje, no pokazalo se da izlazak pred oko publike nije dovoljno motivirajuć. Joj, joj, joj. Zar je baš naš festival pokazao degradaciju kazališta u mladijeh Hrvata, osiguravajući im beskritičan medijski prostor. IPAK…IPAK… IPAK… IPAK… IPAK…IPAK… IPAK… IPAK… IPAK…IPAK… I…… nije sve tako crno (samo mi je dželat svezao oči). Na greškama se uči, a budući dasmo pogriješili sve što smo mogli, znači da smo i naučili sve štosmo mogli.”