Filmski studio Medika
20.06.2025. u 20h
I Stepped on My Dead Dog
Nadrealna monodrama u kojoj slijedimo unutarnje putovanje protagonistice, istražujući psihološki krajolik tuge, gubitka i procesa žalovanja. Interdisciplinarni spoj cirkuske izvedbene umjetnosti, kazališta sjena, zvuka i projekcije.
Prateći prozni tekst, dramatiziran kroz izvedbenu formu, lebdimo između sjećanja i halucinacija junakinje. Pratimo njezinu unutarnju borbu u elegičnoj čežnji za psom u kući ukletih sjećanja; domu kao arhitekturi nesvjesnog unutar urušavajućeg uma koji nastoji zadržati oblik. „Petlja sjećanja” i opsesije su njen vrtlog iz kojega traži izlaz, a mjesto na kojemu je pas nekoć spavao rupa je koju i dalje zaobilazi. Pitanje je što se događa kada odluči zaći u taj dio sebe.
Manipulirajući hula hoopom, izvođačica temelji istraživanje na ritualu tuge koji traži svoju vanjsku manifestaciju kako bi se transformirato i otopio u integraciji s novim abnormalnim. Krug služi kao alat i opreka, a njegova esencijalna simbolika koja se očituje kao uzastopno vraćanje i vrtenje oslikava sliku u prostoru. Izvedba sadržava ispovijesti o vlastitim ritualnim opsesijama čija svrha nije čin sam po sebi, već ritual koji ih obgrljuje. Vodeća inspiracija je život u opsesivno-memorijskoj petlji unutar prolazne prirode materijalnog svijeta.
Groteskan i tragikomičan tekst raznolikih likova crpi inspiraciju iz C.G. Jungovog poimanja sjena i transformativnog procesa žalovanja, kao i fragmentiranog pripovjedačkoga stila britanske autorice Sarah Kane.
„You have to lose your mind in a rearrangement of stars to realize just how shallow your sanity is.“
Dramaturgija i izvedba – Esther Davies
Multimedijalni dizajn – Ivan Poldrugač
Redateljica i kreativni konzultant – Tamara Bregović
Animacija, montaža i projekcijski vizuali – Ana Salluzzo
Voice-over, gluma i sound design – Phillip Dragash
“Grief is passive, while mourning is active. We grieve, feeling burdened inwardly. We mourn, manifesting a wide range of reactions in outer life, e.g. waves of forgetfulness, sadness, loneliness, regret, “magical thinking” (that we might turn back the clock or the calendar) and inconsolability, along with emotional lability, surprising responses to life situations, the upsurge of old memories we thought we had let go of long ago, even concern that we might be losing our minds.
All of these inward feelings and outer forms of mourning are aspects of a key archetype we all experience repeatedly in life—what the medieval alchemists called the mortificatio.
…To foster a unio mentalis, a “union of mind and soul” that gets us out of our head and into contact with our soul.”
(Edinger 1985.)
SubScena za kazalište, izvedbene umjetnosti i ostale hibride neprofitni je projekt kojeg u partnerstvu provode Autonomni kulturni centar Attack i Cirkorama, a s ciljem afirmiranja i povezivanja avangardnih i eksperimentalnih izvedbenih umjetnika/ca iz Hrvatske, regije i svijeta, neovisno o žanru, stilu i razdoblju kojem pripadaju. SubScena potiče svaki umjetnički opravdan, radikalan ili suptilan, postupak stvaranja izvedbe te razvija i promovira eksperimentalne strategije za privlačenje nove publike i uspostavljanje suvremenog umjetničkog diskursa.
Cjelogodišnji izvedbeni program SubScene počiva na lokalnim, regionalnim i međunarodnim autonomnim, ne-institucionalnim i tržišno neopterećenim produkcijama, koprodukcijama, gostovanjima te rezidencijalnim boravcima umjetnika/ca i umjetničkih skupina.