Shaped shapes vol. 4

SHAPED SHAPES VOL.4 OTVORENJE: PONEDJELJAK 16.06.2025., 19:00 GALERIJA SIVA (MEDIKA, PIEROTTIJEVA 11, ZAGREB)
Otvorenje izložbe predviđeno je za ponedjeljak 16. lipnja 2025. od 19.00 sati u galeriji Siva, Pierottijeva 11 (Medika). Izložba je otvorena do 22. lipnja, svaki dan od 17.00 – 20.00. sati.
Izložbeni projekt Shaped Shapes okuplja umjetnice i umjetnike zainteresirane za apstraktno i eksperimentalno izražavanje. Započet spontano 2022. godine, projekt je izrastao iz potrebe za stvaranjem prostora bez strogo definiranih parametara i institucionalnih okvira – prostora u kojem će biti moguće izlagati radove proizašle iz igre, istraživanja i eksperimentiranja. Otvorenim pozivom u 2025. odabrani su umjetnice i umjetnici koji djeluju u području apstraktne i eksperimentalne umjetnosti – neovisno o mediju izražavanja, pristupu ili fazi dovršenosti rada, uključujući i radove koji još nemaju konačan oblik, koji su nastali slučajno, kao nusprodukt neke druge ideje, ili jednostavno otvaraju prostor za razmišljanje i daljnje istraživanje.
Shaped Shapes projekt je koji smo 2022. započeli iz potrebe da pokažemo vlastiti kreativni proces koji se događao u tom trenutku, neovisno o fazi dovršenosti umjetničkog rada. Okupili su se autori koji prate jedni druge, koji djeluju paralelno i u sličnim poljima interesa. Neke od zajedničkih odrednica bile su nešto što smo odlučili nazvati oblici u transformaciji, raznovrsnost medija i stvaralački proces u kojem eksperiment ima prednost pred konačnom formom.
Nakon prve izložbe pojavila se ideja da koncept nastavimo razvijati i širiti. S namjerom da ga ponovimo, ali ne šablonski, već kao neku vrstu otvorenog formata koji se iznova promišlja, postavili smo si nekoliko pitanja: Kako se iz godine u godinu ne vizualno ograditi, ne upasti u prepoznatljiv obrazac i istovremeno zadržati prostor za otkrivanje? Od početka smo odlučili ne ograničiti se strogim definicijama, nego umjesto toga, stalno ističemo da smo u potrazi za autorima koji djeluju u raznim medijima, a pronalaze se u eksperimentalnom, apstraktnom, procesualnom stvaralaštvu. Kroz otvoreni poziv pokušavamo artikulirati ono što nas zanima i svake godine iznova preispitujemo kako to komunicirati.
Ove godine posebno smo naglasili da su dobrodošli i radovi koji su nastali slučajno, kao greška, kao nusprodukt neke druge ideje, ili oni koji još nemaju konačnu formu. Zanima nas ono što se tek razvija, ono što je možda skrenulo krivo, ali je usput otvorilo novi smjer. I vjerujemo da je to s mnogima rezoniralo — pristiglo je više prijava nego ikada, i ono što nas najviše veseli jest da su autori zaista reagirali na koncept. Mnogi su poslali radove koji nisu gotovi, koji su procesualni, otvoreni, fragmentarni i na taj način nas podsjetili zašto nam je važno istraživati ovakav pristup.
U kontekstu ovogodišnje selekcije, jasno se istaknuo interes za materijalnost, kao i interes za samu ideju vremena, njegova protoka, fragmentacije, zamrzavanja ili gubitka.
Rad Ane Kovačić “Crastination Level Pro” nastaje od ostataka šperploče korištenih za drugu izložbu. Kroz promjenjivu strukturu rada, autorica samu sebe podsjeća da je sve podložno mijeni: poboljšanju, pogoršanju, privremenosti. Naizgled banalna gesta tako postaje konceptualni okvir.
Lorena Almaši motiv kolaža istražuje kroz keramiku, iz želje da svoj dosadašnji pristup prenese u glinu i glazuru. Svaka pločica je dio cjeline, različita u boji i obliku, ali povezane zajedno tvore skladnu kompoziciju.
Sara Pavleković Preis u seriji fotokolaža “Pogreške u slici” koristi spaljene i odbačene krajeve analognog filma. Ovi ostaci/restlovi, nastali slučajno, postaju temelj za promišljanje pogreške kao kreativne početne točke.
Slično pristupa i Urška Alič u radu “Wiggle Room” – pri čemu eksperimentira s malim drvenim ostacima koje skuplja i pohranjuje kod kuće. Tek nakon što je rad dobio oblik, nastaje i naziv. Ova skulpturalna minijatura djeluje poput testa mogućnosti unutar zadanog okvira, tražeći nova polja slobode kroz najosnovnije elemente.
Filmski materijal kao fizički i vremenski medij pojavljuje se u radu Ive Gavrilović, koji se odmiče od naracije i umjesto toga gradi ritmičku, meditativnu strukturu vizualnih impulsa. Ponavljanje i nizanje prisutni su i u video radu Lea Pavlovića, gdje se kroz pokret i uzorak stvaraju vlastiti ornamentalni sustavi i novi vizualni jezici.
Vrijeme se kao tema javlja i u nizu drugih radova. Borjan Pavlek u radu “Name me as you wish” referira se na nerealizirani rad Ivana Kožarića “Nazovi je kako hoćeš”. Animirane forme u njegovoj interpretaciji sabijaju vremenski slijed u jednu statičnu sliku odnosno trenutak koji je zapravo nešto dulji od trenutka. Jakov Pašalić kroz seriju poliptiha nastalih u Makedoniji istražuje kako vrijeme i informacija mijenjaju materijal korišten u tiskari, dok se Ivan Marković u radu “Crvena” bavi prisjećanjima – nečime što se pokušava zadržati, ali stalno izmiče. Nataša Kokić pak kroz apstraktni crtež gradi prostor univerzalija i prijelaznih stanja – neku vrstu
misaonog međuprostora.
Dva rada izložbe kartiraju osobne, mentalne ili imaginarne krajolike. Maša Pušnik u radu “Gmayna” mapira svoje najdraže mjesto u prirodi, dok Krunoslav Nemčić u “Isekai — Drugačiji svijet” predstavlja imaginativne svjetove konstruirane iz pozicije neriješenih trauma kao oblik svojevrsnog eskapizma.
Radovi okupljeni na ovogodišnjoj izložbi proizašli su iz samo djelomično definiranog kustoskog okvira, bez unaprijed zadanog tematskog usmjerenja. Ipak, među njima se spontano oblikovao zajednički senzibilitet: preokupacija vremenom, promjenom i nesavršenostima forme. Bez obzira na medij – film, kolaž, video, crtež, skulpturu ili instalaciju – umjetnici su se usmjerili na ono što je inače marginalno: greške, ostatke, prijelaze, pogrešne kadrove, nedovršene pokušaje.
U skladu s konceptom i sama priprema izložbe odvijala se intenzivno i u vrlo kratkom roku. Od zatvaranja poziva do otvorenja izložbe prošlo je svega tjedan dana. U tom vremenu selektirali smo radove, stupili u kontakt s umjetnicima, zaprimili radove, osmislili postav i finalno — promišljali načine na koje radovi mogu međusobno komunicirati u prostoru. I ovaj tekst pišemo upravo iz tog procesa: istovremeno ubrzano i pažljivo.
Takav tempo predstavlja veliki izazov, ali i veliko zadovoljstvo. Vjerujemo da baš zato što se događa u ovakvim okvirima, rezultat ispadne često intuitivan, a ponekad i neobjašnjivo koherentan. Svaki put nas iznenadi – pojavi se nešto novo što nismo mogli unaprijed predvidjeti. I svaki put to novo otvori prostor za daljnje promišljanje, za nove suradnje i nove načine gledanja.
Shaped Shapes tim
Josipa, Mario i Tena
___________________________
Galerija Siva program je AKC-a, financijski podržan sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Zagreba – Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, Zaklade kultura Nova i Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva http://attack.hr/galerija-siva/ https://www.instagram.com/galerijasiva/ https://www.facebook.com/galerija.siva attack.hr https://www.facebook.com/akc.attack https://www.instagram.com/akc.attack/ https://www.tiktok.com/@akcattack