Akcija pomoći centru za autizam (HDLU/Džamija)
Izvor: www.attack.hr/za-cza
U sklopu Zagrebačkog salona u HDLU (Džamija) 28. 11. 2000. u 19h postavljena je multimedijalna instalacija (ATTACK, Fade in, MAMA, DJ Sergio, studenti ALU) i izveden performans (SCHMRTZ teatar), čime smo ukazali na hitnost pružanja neophodne pomoći centru.
Što je učinjeno u dva mjeseca? ATTACK je prikupljenim novcem Centru kupio deke i cd-player potreban za terapiju. MAMA je odlučila donirati kompjuterski program koji služi kao didaktičko pomagalo na bazi igre Memory. DJ Sergio je donirao nekoliko CD-a s glazbom za relaksaciju. Centru je poklonjen izloženi kip – rad Irene Perić Škrinjar i Ozrena Radovanovića. Marko Gregović (ATTACK) i gimnazijalci privatne klasične gimnazije prikupili novac od prodaje božićnih kolača u svojoj školi i uplatili na žiro račun.
U produkciji SCHMRTZ teatra i u prostorijama ATTACKA 5. i 6.12. 2000. će se moći pogledati predstava Work in progress. Ulaznice neće imati cijenu već ćete vi dati onoliko koliko mislite da možete dati. Skupljenim novcem kupit ćemo Centru jastuke, plahte, deke, donji veš itd. Neke djevojke iz SCHMRTZ-a dolazit će u Centar i raditi sa štićenicima.
FADE IN, nevladina, neprofitabilna udruga koja se bavi producentskim i snimateljskim radom, napravila je reportažu u svrhu ukazivanja na probleme Centra. Osim toga, donirat će animirani film koji su napravili poznati svjetski umjetnici koji se bave problemom autizma. Napravit će i snimku ljetovanja štićenika Centra, koja je po riječima prof. Škrinjar važna za promatranje njihovih reakcija. Njihova će 5minutna reportaža o ovoj akciji emitirana je u emisiji Dobro jutro, Hrvatska HRT-a.
Danijela Stanojević (organizatorica akcije): “Tu akciju [pomoći Centru za autizam] sam pokrenula radi problematiziranja autizma u javnosti i rješavanja pitanja njihovog stambenog prostora. Projekt sam vukla nekih pet godina i stalno smišljala akcije, aukcije umjetnina, govorila o tome, pisala, okupljala medije i ipak na koncu nešto napravila. Javnost je postala educiranija i, ako ništa drugo, bar svi ti umjetnici koji su sudjelovali u akciji sa svojim radovima. Uvijek bih osmisla neki multimedijalni koncept koji bi okupio razne profile umjetnika: Irenu Škrinjar, kiparicu ili Hanu Lukas i Ivana Midžića, kipara, pa neke javne osobe kao što je Šajeta ili Aleksandar Stanković, pa čak i Ćiro Blažević. Sve je zapravo krenulo od Arhitektonskog fakulteta koji me pozvao da sudjelujem na 35. Salonu urbanizma i interijera u HDLU – tema je bio autizam – odnosno kuće prilagođene autistima, i ja sam cijelu priču proširila na društvo, medije i umjetnike.”