Nekoliko je nadopisanih verzija mita o Ikaru, koje se razlikuju u objašnjenjima njegovog pada. Originalno je Ikar zbog ponosa kažnjen smrću, dok se motiv eskapizma pojavljuje već u antičkoj grčkoj literaturi, kad Ikar zbog straha od života počinje letjeti prema suncu, odlučivši umrijeti u snovima - leteći. Takva interpretacija najpoznatije priče o uspjehu i padu služila je kao metafora za zloupotrebu opojnih sredstava kojima podliježu mladi, jer se ne mogu nositi sa životnim izazovima te bježe u područja drugih realnosti. Jedna, čistoj umjetnosti okrenuta, struja čitala je Ikara kao arhetip 'ludog znanstvenika' koji traga za vječnim svjetlom kao mjestom iznimne ljepote, opasnosti i vitalnosti; kao duhovnog putnika koji je opijen materijalnim manifestacijama, ali koji je nepopustljiv prema vlastitoj materijalnosti, želeći je nadići svjetlom i ljepotom, drugim riječima – umjetnošću. Azulteatro koristi ove reference za glazbeno-scensku refleksiju o veličanstvenosti poraza, pada, ograničenja te ekstazi i ljepoti vrata percepcije. ICARUS je nastao na rezidenciji u Tenuta dello Scompiglio.

AZULTEATRO, nastao 2005. u Pisi, eksperimentalna je izvedbena skupina redateljice i izvođačice Serene Gatti te glazbenika i kompozitora Raffaelea Natalea. Drugi umjetnici surađuju na njihovim projektima. Serena je nastupala i radila sa sljedećim autorima: R. Mireck, G. P. Ang, D. Manfredini, E. Moscato, C. Morganti, F. della Monica, Living theatre; S. Bucci, C. Zerbey, A. Certini, K.J. Holmes, R.Giordano, K. Duck, O. D’Agostino, P. Mereu. azulteatro.com

TORTURE je predstava cirkuske sadašnjosti, koja preispituje sitna i ponešto veća mučenja koja si činimo i koja nam drugi čine na putu do umjetničkog samo-ostvarenja. Tortura predstavlja čin namjernog nanošenja fizičke ili psihičke boli s ciljem da se ispuni neka želja osobe koja vrši torturu ili da se žrtvu navede na određenu akciju. Prema definiciji, tortura se vrši s namjerom i znanjem. Tortura je zakonom zabranjena u većini država. Ipak prigrlili smo suptilne oblike torture kao svoj svakodnevni čin i ritual, činimo je sebi samima, mi – Ljudi iz Cirkusa. Visimo na udovima, bacamo se s visine, ponavljamo do iznemoglosti, prinudno ostajemo u određenim položajima... To su samo neke od naših malih tortura koje neprestano činimo sebi i partneru, s tendencijom da povećamo broj sati provedenih u prostoriji za mučenje tijela. Niti um nije pošteđen. Troje izvođača pokušava pokretom i glazbom prenijeti svoje viđenje torture, prisutne u svakodnevnom društvenom životu i umjetničkom stvaralaštvu. Koristeći definiciju riječi tortura i njene praktične oblike kao motive, izvođači ih implementiraju u izvedbu kroz živu glazbu, akrobatiku, manipulaciju objektima, VJ-ing... Projekt je realiziran u suradnji s Pogonom - Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade, u sklopu programa POGONATOR te je sufinanciran od Grada Zagreba.

Cirkorama je izvedbeni kolektiv koji se bavi promicanjem cirkuske umjetnosti kroz edukacije, predstave, performanse, ulične akcije i različita događanja. Službeno djeluje od 2008. iako su njegovi osnivači/ce su među prvima, kao dio neformalne skupine 'Nova loža lude mame' Autonomnog kulturnog centra Attack, doveli žongliranje na ulice hrvatskih gradova. U svoj umjetnički izričaj, osim žongliranja, uključuju i ekvilibrizam, zračne i partner akrobacije, klaun tehniku, a sve češće se okreću korištenju suvremenih vizualnih i audio medija. Projekti kojima rade na širenju cirkuske izvedbene priče u regiji međunarodnog su karaktera: Laboratorij cirkuske umjetnosti i Cirkobalkana, s lokalnim partnerom SubScenom, a do sada su iz vlastite produkcije, osim niza manjih uličnih izvedbi, izbacili cirkuski kolaž show: 'Nema Dilema', pokretnu instalaciju na štulama: 'Johan Von Stilter', ulični žonglersko klaunski show: 'Čarolija šešira' te cjelovečernju cirkusku predstavu: 'Danse Macabre - pokušaj vertikalnog povratka' (TORTURE su drugi takav uradak), a sredinom svibnja 2016. izlazi i prva ploča s cirkuskim soundtrackom iz predstave 'Danse Macabre' kojom se pokreće Cirkoramino glazbeno izdavaštvo. cirkorama.hr

13.6.2012. desetero je Talijana optuženo za sudjelovanje u 'subverzivnom udruživanju u svrhu međunarodnog terorizma'. Zahvaljujući talijanskom antiterorističkom zakonu 270-b, troje ih je godinu dana zadržano u preventivnom zatvoru, bez suđenja i dokaza, iako je na kraju veći dio optužbe odbačen kao neutemeljen. Autorica predstave Daniela Marcozzi njihova je prijateljica i nekadašnja cimerica. Performansom RIGHT ON! odaje počast ljudskoj snazi koju su iskazali usprkos procesuiranju njihovih uvjerenja od strane talijanskog pravosuđa. 'Kad su izašli iz zatvora bili su snažni, lijepi, puni dražesti i moći: koja nas to snaga nastavlja činiti ljudima?'

Daniela Marcozzi je glumica i performerica rođena u Bologni i nastanjena u Berlinu. Diplomirala je ekologiju, a izvedbene umjetnosti izučavala na nizu seminara i radionica u Italiji i Europi. Performans RIGHT ON! realizirala je pod pokroviteljstvom i mentorstvom Petera Rosea (www.peterrose.org), učenika Grotowskog u čijem berlinskom ansamblu nastupa i surađuje. U Frankfurtu je 2015. nastupila u predstavi Angelike Liddel 'San Paolo a la carta', a sa švicarskom je plesačicom Sarahom Kuster 2013. osnovala izvedbeni duo 'Dani meets Sara', aktivan u polju plesne improvizacije i kompozicije. U suradnji s kompozitorom Luigijem di Ciccom 2015. je ostvarila rad 'INSITU' u crkvi sv. Magdalene u Pesaru. Sudjelovala je na brojnim festivalima i radila kao dramski pedagog u Italiji, Berlinu i širom Europe. danielamarcozzi.net

Stanje uzbune opisuje situacije u kojima su opći zakoni i pravila sporedni, a često je izazvano katastrofom ili neočekivanim događajem. Do stanja uzbune situacija je dosegla kritičnu fazu; svi moraju sudjelovati u donošenju i obrazlaganju odluka, neovisno o ranijim normama i pravilima.

Dramaturgija stanja uzbune skida sigurnosnu mrežu i svakog čini odgovornim. Na taj način stanje uzbune u svim sistemima postaje nulta točka i standard za političku osobu: 'Što odlučujemo kad više ne možemo raditi 's obzirom prema' ili 'zbog naredbi'?' 'Razuman je onaj koji izbjegava stanje uzbune', napisao je slavni filozof, no što ako se stanje uzbune ne može izbjeći? Zamislimo sad teatar kao miks pult, zamislimo scenski DUB. Kad se duboki i visoki tonovi pročiste do svojih krajnosti u sredini nastaje praznina. DUB je stoga bitno demokratska i inkluzivna muzička forma, ne samo u stilu i materijalu već i u odluci koji će glasovi ispuniti prazninu. Razvučen u vremenu, u ogoljenoj i repetitivnoj muzičkoj sekvenci, zahtijeva aktivnu uključenost i koautorstvo slušatelja. Je li moguće zamisliti DUB kao još otvoreniji poziv, poziv na općenito glazbeno kazalište? U-DUB iskušava baš tu strategiju: prenošenje muzičkih koncepata i radnih oblika DUB žanra u prošireni metabolizam prostora, videa, zvuka, pokreta, akcije i (radio -) teatra.

Transiteatret-Bergen (Transit-Bergen) je kazališna kompanija iz Bergena u Norveškoj, koja djeluje pod umjetničkim vodstvom pisca i redatelja Torea Vagna Lida te razvija suvremeno kazalište, radeći na razmeđu teatra i glazbe. Transiteatret tvori umjetničku stvaralačku mrežu koja uključuje redatelja, oblikovatelje zvuka i videa, scenografe, filmske autore, glumce i glazbenike, koji uglavnom rade na osnovi Lidovih koncepata i tekstova. Osnovna umjetnička ambicija prilikom osnutka 2001. bila je 'proširiti kazališnu sobu kao kritičnu sobu iskustva gdje su glazbeni i glazbeni dramaturški potencijal kazališta centralni.' Grupa je od tad realizirala preko 20 scenskih eksperimenata i nagrađivanih produkcija te bila predstavljena u brojnim europskim državama. transiteatret.com

Plesni performans THE MORE YOU DANCE... oslanja se na ideju o prisilnoj upotrebi tijela kao robe razmjene, s referencom na eksploataciju žena. Bezlična osoba na pozornici, nitko koji je prisiljen izložiti, prodati i ponovno prodati svoje tijelo. Agresija, nasilje, strah i stid izvedeni su visoko fizičkim jezikom pokreta. Repeticija otkriva tjelesnu isrcpljenost, a lice ustupa mjesto činjeničnoj stvarnosti naspram daleke teorije o seksualnoj eksploataciji i trgovini ženama. Performans uspijeva spojiti intimnost s humorom, narativno s apstraktnim, rizik s iznenađenjem.

Što se više krećem, više sanjam.
Što više sanjam, više se krećem.
Što se više krećem, više plešem.
Što više plešem, više dobijem.

Koreografkinja i plesačica Evie Demetriou bivša je stipendistica projekta Danceweb te Limon Istitute and Dance Space Center u New Yorku. Surađivala je s Rosemary Lee, Athinom Vahla, Alainom Buffardom, Felixom Ruckertom i većinom koreografa s Cipra. Sa svojim radovima u kojima kombinira multimediju i ples, surađujući s vizualnim i video umjetnicima, DJ-ima i glazbenicima, nastupala je na međunarodnim festivalima u Rigi, Bukureštu, Karlstaadtu, Dresdenu, Nairobiju, Stockholmu, Aleksandriji, Birru u Irskoj, Pugliji i Maastrichtu. eviedemetriou.com

Kameleon je simbol stalne i neumorne transformacije, mutacije kože koja nadilazi sve prijašnje formalnosti i teži slobodi. Kameleon ujtelovljuje najrazličitije uzorke i nijanse boja; pomoću njih stvara stalnu vezu povjerenja i suradnje ne bi li potvrdio svoj apsolutni integritet. Da bi to postigao koristi okolinu, ali bez da ju oštećuje. Radije preuzima njena obilježja te prilagođava svoje stanje uma stalnim promjenama oko sebe. S istom intencijom četiri se plesačice kreću po pozornici, istražujući nove forme interakcije i dijaloga, eklektične i raznolike. Vibrirajuća i rezonantna tijela te izvedbeni materijal sposoban uzdrmati i podržati četiri kameleonske priče stvaraju imaginistički i fantastični svijet koji je u isto vrijeme prethistorijski i futuristički.

CALAMALEONTE PRIMO ATTACO je prvi zajednički projekt četiri koreografkinje iz Firence, Caroline Amoretti, Sare Campinoti, Cristine D'Alberto i Martine Francone, koje su 2015. osnovale plesni kolektiv FIKA contemporanea danza. Plesačice su također osnivačice i članice umjetničke direkcije 'Attivisti della danza', otvorenog kolektiva plesača posvećenog promociji drugačije percepcije uloge suvremenog plesa i umjetnosti u Firenci te jačanju njene plesne zajednice. Eksperimentalni glazbenik i perkusionist Simone Tecla te oblikovatelj svjetla i zvuka Umberto Foddis kontinuirano surađuju s FIKA danza. 'Fika' je švedski izraz za sjesti na kavu i kolač što je svakodnevna švedska konvencija, a predstavlja uzimanje pauze od zahtjevne svakodnevnice. fikacontemporaneadanza.wordpress.com

'Ja' je polazna točka. 'Ja' kao takav – odnosno identitet kao takav – ne postoji. Može postojati jedino u odnosu prema drugima. 'Ja' je u neprestanom međudjelovanju i reagiranju prema ljudima i stvarnosti koji okružuju 'Ja'. 'Ja' mora uključiti i biti uključeno.' - Marc Colpaert 'Gdje se dva mora susreću'. Plesni solo CAN'T LOOK THROUGH YOUR EYES inspiriran je pisanjem međukulturalnog filozofa Marca Colpaerta te predstavlja istraživanje međukulturalnog dijaloga, u kojem su švicarska koreografkinja Katja Grässli i malezijska plesačica Beh Chin Lau ispitivale granice dva identiteta, ne samo dijeljenjem iskustva o tome kako je imati drugu kulturnu osnovu (azijsku i europsku), već i izvedbom koja spaja tradicionalni sinkroni kineski ples s eksperimentalnim kazališnim. Preciznost i ljupkost azijskog plesnog pokreta naglašene su ekspresivnim vizualnim jezikom suvremenog europskog teatra.

Beh Chin Lau (Jinn) rođena 1983. u Penangu (Malezija), završila je master iz koreografije na Fontys Hogeshcool Voor de Kunsten u Tilburgu (NL), dok je suvremeni ples studirala uz stipendiju na Sveučilištu u Limericku i diplomirala kao najbolja u klasi. Jinn je uspješna u brojnim plesnim formama, uključujući kineski klasični i narodni ples, suvremene plesne tehnike, tai chi i jogu. Surađivala je s Katjom Grässli (Swiss/NL), Laurom Murphy (IRL) i Jacqueline Doyen (FR), dok je svoje autorske radove izvodila u Švedskoj (ABUNDANCE '13) i Italiji (Dancewoods Workshop Festival Bologna). Dobitnica je brojnih stipendija, uključujući punu stipendiju za TDP’13 Dance Laboratory in Tipperary, University of Limerick.

Katja Grässli (1974) je studirala vizualne umjetnosti u Zurichu te magistrirala eksperimentalni ples i koreografiju na Plesnoj akademiji Fontys u Tilburgu (NL). U svom koreografskom radu Katja želi stajati blizu svoje publike, povezujući plesom razne populacijske grupe. Fascinirana je stilskim mogućnostima koje nudi jezik tijela promatran kroz apstraktni aspekt plesa. Njezin rad obiluje snažnim vizualnim dojmom te je realiziran u suradnji s brojnim germanskim scenama (DanceBrabant (NL), Tanzhaus Zurich, OST-freie Szene Sttugart, O.T. Theatre Rotterdam, Theater Tilburg...). www.katjagraessli.com

'Ovaj rad je nastao nakon što je smrt udarila moj život. Dvoje meni najbližih ljudi iznenada je umrlo tokom jednog mjeseca. To me prisililo da se suočim sa smrću i promijenim percepciju koju sam imala. Pokušavam promatrati život i dati svjedočanstvo o ožiljku koji mi je smrt ostavila, ne bi li uredila naše živote.'

Kazuyo Shionoiri je rođena 1984. u Tokiju, gdje je učila tradicionalni japanski ples. S 18 upisuje Žensku akademiju za ples i fizikalnu edukaciju, na kojoj kasnije predaje ples. Tokom školovanja osvaja nekoliko nagrada na plesnim natjecanjima te dvije stipendije od 2010. do 2012. koje joj omogućuju nastavak školovanja kod izraelske izvedbene skupine CLIPA u Tel Avivu. Nakon godinu dana prakse postaje članicom skupine te sudjeluje u više projekata. Surađivala je s mnogo koreografa uključujući Nimroda Freeda, Sharonu Floreshaim, Idit Herman, Tomera Sharabia i Gabriaela Niohaousa.

KLETTE ILI FENOMEN NADREALNE ODANOSTI je interdisciplinarna plesna predstava koja se zasniva na izumima švicarskog elektroinženjera i izumitelja Georgea de Maestrala iz 1940ih čiji je najpoznatiji izum velcro traka. Kostimi su posebno dizajnirani s velcro proizvodima koji ih fiksiraju za tijela izvođača i scenu. Na pozornici vidimo troje izvođača čija se prisutnost neprestano pomiče između polja objekta i subjekta, izlažući ih uvijek novim fizičkim, emocionalnim i prostornim odnosima.

Lab On Stage je umjetnički kolektiv iz Linza, koji su 2012. osnovali vizualna umjetnica Adriana Torres Topaga i plesni umjetnik/istraživač/pedagog Arnulfo Pardo Ravagli. Zbog ekstenzivnog istraživanja odnosa između tijela, pokreta, različitih materijala i prostora, kolektivu se 2014. pridružuje plesačica Andrea Maria Handler. Torres se bavi digitalnom umjetnošću, prostorom, dizajnom, videom, zvukom i interaktivnim objektima. Pardo istražuje scensku ekspresiju kroz pokret i surađuje na interdisciplinarnim projektima kao plesač i koreograf. Handler kao plesačicu zanimaju integracija, svjesnost i transparentnost. Predaje na Univerzitetu Anton Bruckner u Linzu. puntos.at

ASSIMILATION je prvi u nizu DIY multi-logičnih, afro-futurističkih koreografskih projekata koji smješta queer, Crne i anarhističke ontologije u kontekst trenutnog političkog stanja stvari. Okrećući se prema novoj političkoj mogućnosti, performans koristi re-poziciju alostatičnog tereta (istrošenost i oštećenost tijela uslijed ponavljanog stresa) na Crno tijelo kao posljedicu stalnog i nemilosrdnog političkog stresa, ali i kao najzrelijeg mjesta za radikalni politički diskurs.

Malik Nashad Sharpe je queer eksperimentalni plesač, koreograf i pisac iz New Yorka. Završio je BA iz eksperimentalnog plesa i žive umjetnosti na Williams College, ima certifikat iz suvremenog plesa iz Labana te je MFA kandidat na Sveučilištu Illinois. Prvenstveno je zainteresiran za poetiku pokreta, nepredviđene improvizacije i koreografije te politički potencijal plesa. Mnogo je nastupao u SAD-u i Irskoj, a svoj je rad predstavio u Londonu, New Yorku, Tokiju, Montrealu i Williamstownu. Osnivač je i koreograf eksperimentalnog plesnog ansambla YESwave. vimeo.com/maliknashad

MEDOMAI je proizašao iz istraživanja projekcija fluidnog tijela. Usporavanjem na brzinu puževa, kako ih mi vidimo, dobili smo vrijeme za uvid kako se situacija u svakom trenutku mijenja, uključujući i svaki aspekt našeg odnosa s partnerom. Naše su želje neostvarive, jer se u samom trenutku formiranja cilja situacija nepovratno mijenja. Iako smo u nemogućnosti slijediti odluke i praviti predviđanja, svjesni nekoherentnosti očekivanja, postoji djelić teritorija o kome nije donesena odluka, u kojem možemo slobodno doživljavati sadašnjost i ostati u najsporijem kretanju, iz sekunde u sekundu, ne znajući što će se dalje dogoditi. Tako otvaramo mogućnosti, prepuštajući im da vode tijelo bez misli, ali s proširenom sviješću. Isto se događa u životu kad smo okruženi sporim prostorom. Samo smo tamo u stanju shvatiti proces, samo tad možemo osjetiti evoluciju stvari. U brzini možemo prividno urediti stvari kako odgovaraju našim ciljevima, dok u vrlo sporom kretanju možemo samo prilagoditi svoje tijelo i um situaciji. Tako otkrivamo nove izvore te mijenjamo sebe i put, najvjerojatnije zbog interakcije s neprosječnim vremenom i stanjem te odnosa s drugom osobom.

Koreografkinja Stephanie Felber zaokupljena je promatranjem svakodnevnog okruženja i podsvjesnih navika, društvenog ponašanja i struktura koje iz njih proizlaze, te propitivanjem uloge publike. Uvrštena je u programe Best German Dance Solo euro-scene i Umjetničkog muzeja u Leipzigu, apart dance performance,secret solo, kazališta Pasinger Fabrik i Schwere Reiter u Munchenu, te Dock 11 u Berlinu. stephanie-felber.de/en/

Vizualna umjetnica Markéta Magidová i izvođačica Jindřiška Křivánková predstavljaju interaktivni performans zasnovan na strukturi sata joge. Kontrastirajući izbjegličku krizu s buržoaskim kultom harmonije duha i tijela u slobodno vrijeme, projekt prikazuje iluzornost potrage za autonomnim, nepolitičnim mjestom u životu koje zahtijeva političko djelovanje. Simetriju vježbe narušavaju dvosmislene opaske instruktorice, koje aludiraju na socijalnu nepravdu i deformiraju mentalnu sliku meditativno 'ispravnih' stavova. Interaktivnost performansa može biti potpuna ili polovična, i sam je izbor opterećen značenjem: gledatelji mogu sudjelovati kao vježbači ili se zadovoljiti distanciranom ulogom promatrača.

Jindřiška Křivánková je glumica, plesačica, koreografkinja, joga instruktorica i performerica u području originalnog i eksperimentalnog teatra i performansa. Studirala je koreografiju i suvremeni ples u Centru Duncan u Pragu, neverbalno kazalište na Akademiji izvedbenih umjetnosti u Pragu te Kazališnu školu Die Etage u Berlinu. Stvara originalne radove od 2002., a 2008. je su-osnovala The Spitfire Company koja se bavi fizičkim i plesnim kazalištem. 2010. primila je nagradu za Talent godine na Next Wave festivalu u Češkoj.

Markéta Magidová je umjetnica koja radi s filmom, izvedbom, instalacijom i tekstom. Sudjelovala je na brojnim češkim i međunarodnim izložbama i festivalima (Makedonska nacionalna galerija, Moskovsko međunarodno biennale za mladu umjetnost, festival Ha!Wantgarda, Festival filmske animacije: Other visions, Dani slovačke književnosti, Triennale arhitekture Lisabon), te održala preko 20 samostalnih izložbi. Objavila je tri umjetničke knjige (Prijevod, Kućni rječnik, Typos i Stumbless), te napravila kazališnu predstavu 'Persona forte' i performans 'Typos i Stumbless'. marketamagidova.com

Shizofreni komad u tri dijela NORDIFIED nastao je povezivanjem dva autorska sola – 'Ad libitum' (Sollima, premijera na Echo Echo festivalu plesa i pokreta 2014 – Derry, UK) i 'The Weeping Song' (Tanzarella, SEAD 2013, Salzburg), baziran je na osobnostima plesača i tehnikama improvizacije. U zajedničkom su radu istraživali fizičke strategije preživljavanja, nastojeći istovremeno afirmirati tematski različite te osobne izvedbe o slobodi od izražavanja u sadašnjem trenutku (Sollima) i ograničavajućem, porobljavajućem utjecaju snažnog iskustva iz prošlosti (Tanzarella). Dva se sola zbunjuju i stapaju govoreći o strukturama, uzorcima, ponavljanjima, teškim stvarima, zamornim stvarima, stvarima koje ne volimo toliko, slobodnom materijalu, preživljavanju, iscrpljenosti, konfuziji, stanjima uma i zajedničkom južnjačkom podrijetlu u nordificiranoj verziji. Predstava je nastala uz potporu Life Long Burning Wild Cards Residencies, Riksteatern (Stockholm) i Cullberg Ballet.

Plesači i koreografi M.T. Tanzarella i Alessandro Sollima surađuju od 2013. te su dosad realizirali nekoliko projekata u sklopu nekoliko umjetničkih rezidencija. Diplomirali su na SEAD-u. Sollima je trenirao s Compagnia Zappalà Danza nakon čega surađuje na nagrađivanom projektu 'Il ii sesso' Simone Miraglia te odlazi studirati suvremeni ples u Leeds, London i Salzburg gdje pleše za Akrama Khana, Martina Kilvadya, Michala Mualema, Claire Lefevre i druge. Nakon diplome 2014. radi sa Simoneom Forti i svakodnevno nastupa u Muzeju moderne u Salzburgu. 2015. nastupa s plesnim kolektivom Les Slovaks. Trenutno je na turneji s Milan Tomasik i Co. i predstavom 'Hunting Season' te je dio nove produkcije 'Silver Blue'.

Maria Teresa Tanzarella je dobitnica brojnih koreografskih, izvođačkih te literarnih nagrada, stipendija i rezidencija, koja je uz SEAD završila studij književnosti i filozofije na Sveučilištu u Trentu. Posljednje je projekte realizirala s koreografima Doris Uhlich, Michikazu Matsune, Corinnom Spieth i Corinnom Eckenstein. Svoj je autorski rad predstavila u Salzburgu (Risiko festival), Beču (Raw Matters, Tanzquartier, Tanzhotel), Stockholmu (Riskteatern), Barceloni (Tragantdansa), Bariju (Teatro Kismet OperA) i Ruvu (Teatro comunale). Iskustva koja smatra apsolutno važnima za svoj razvoj su radionice EX IN 2014 s Davidom Zambrano u Ponderosi, s trupom Les Slovaks, s Edivaldom Ernestom i Feyom Faustom, potom festivali poput Festival Internacional Deltebre Dansa i ImPulsTanz te vježbanje JiuJitsu i brazilskog JiuJitsu. mt-tanzarella.wix.com

ALL THESE PLACES HAD THEIR MOMENTS je eklektična plesna predstava koja istražuje sjećanje stvari, dramaturški se oslanjajući na Swanovu prvu mladost Marcela Prousta te teatar apsurda Eugenea Ionescoa i Samuela Becketta. Predstava razotkriva apsurdnost vjerovanja u razumljivu sadašnjost, prikazujući stvarnost sastavljenu od fragmenata, nereda i kaosa prošlosti, koji lete od nas, istovremeno nas čineći ovakvima kakvi jesmo. Predstava je nastala na Eksperimentalnoj plesnoj akademiji u Salzburgu. Četvero mladih izvođača, studenata na SEAD-u, pridonijelo je višeznačnosti projekta svojim različitim izvedbenim sredstvima i zaleđima (suvremeni ples, breakdance, akrobatika, balet, teatar, pjevanje). Režiju i koreografiju potpisuje Patricia Hastewell, dok uz nju još nastupaju Alexandros Anastasiadis, Giulia Brigona i Luis Garcia.

Patricia Hastewell (1991) dolazi iz Barcelone u kojoj se bavila baletom, suvremenim plesom i pravom, te trenirala godinu dana s profesionalnom plesnom grupom AREA. 2013. upisuje SEAD. Surađivala je s Williamom Castrom (Cuban national Ballet), Olgom Alvarez (Cia la Taimada), Ryanom Masonom (Staatstheater Kassel) i Paulom Blackmanom (Juxstapose). Prvi koreografski rad 'May It Please the Court' napravila je 2014., dok je 'All these places...' nastao 2015.

Novomedijska glazbena predstava RE-VOLT ATHENS obrađuje temu gentrifikacije koja predstavlja goruće političko pitanje u Ateni od 2010. kad javni prostori u centru grada postaju mjesta javnih nereda i građanskog otpora političkoj prodaji javnih historijskih lokaliteta. Četiri provokativna umjetnika – redateljica Elli Papakonstantinou, glumica Theodora Tzimou, skladatelj Tilemachos Moussas i vizualni umjetnik Pantelis Makkas – usmjeravaju pažnju na osjećaje straha koji izviru iz percepcije gentrifikatora o svakodnevnom životu u vrijeme visoke likvidnosti. Dramaturški fokus je na političkoj retorici koja se uspostavila za vrijeme projekta gentrifikacije 'Re-think Athens' Onassis fondacije, u kojem je centar Atene predstavljen kao 'nenastanjen', 'prljav' i 'prazan', dok je u stvarnosti prenaseljen, a ne bi li se legitimirali opresivni postupci vlasti prema imigrantima (koje se šalje u imigrantske kampove) i demonstratorima (militantne policijske akcije protiv organiziranog javnog protesta). RE-VOLT ATHENS je prva predstava fizičkog teatra s likovno-glazbenim live performansom o gentrifikaciji u Ateni. Miks elemenata tragedije i komedije reflektira kontrast između slave Grčke kao idilične turističke lokacije i njene borbe za preživljavanje uz rastuće siromaštvo među populacijom. Impresionističko putovanje kroz društveno-političke probleme današnje Atene u krizi koja je paneuropska. Bijesni izljev plača protiv bezlične državne kontrole koja potkopava demokratske procese i vježba autoritet na našim društvenim navikama koje transformira prema svojim pravilima i regulativama u tajnu ratnu zonu.

ODC Ansambl je neprofitna, politički angažirana izvedbena skupina osnovana 2001. u Ateni, koja je priznata i nagrađivana u suvremenoj i eksperimentalnoj umjetnosti. Sastoji se od izvođača, plesača, glazbenika i likovnih umjetnika koji se bave umjetničkim aktivizmom putem hibridnih formi koje stvaraju s građanima u javnim, ne-kazališnim prostorima. 2011. na čelu s osnivačicom Elli Papakonstantinou, umjetničkom voditeljicom i redateljicom, osnivaju nezavisnu umjetničku scenu VYRSODEPSEIO/TANNERY koja se nalazi na rubu Atene, u zanemarenoj postindustrijskoj zoni, u prostoru nekadašnje najveće štavionice kože na Balkanu u 19.st., koja je pretvorena u raznovrsnu izvedbenu scenu s više pozornica. VYRSODEPSEIO je član međunarodnih mreža Trans Europe Halles (TEH) i IETM-a, a financira se sredstvima Ministarstva kulture Grčke. ODC Ansambl je gostovao na brojnim međunarodnim festivalima (Edinburgh Festival (UK), Athens & Epidaurus Festival (GR), Princeton University (US), Opera House of Cairo (EG), National Theatre of Greece, LaMaMa Theatre NY (US), 1st International Theatre Festival of Iraq, Inauguration Ceremony of the Library of Alexandria (EG), X-Dream Festival (CY), Neukollner Oper Berlin (GE), Musikteatertage festival Wienna (AU), Antik Teatre Barcelona (SP),...). vyrsodepseio.com/en

SHIFT je multidisciplinarni cirkuski performans koji želi odvesti publiku na poetično i nadrealno putovanje blisko svakodnevnom životu. Govori o djevojci koja naizgled živi normalnim životom no počinje sve više otkrivati zadovoljstvo u neispunjavanju svojih, ali i društvenih očekivanja. Performans se na vrlo vizualnom nivou bavi kategorijama i normama, pozivajući publiku na preispitivanje svog gledišta. Jasna i iskrena upotreba cirkuskih tehnika statičnog trapeza, manipulacije loptom i žongliranja stopalima, kao i elementi umjetnosti performansa, čine SHIFT poetičnim i razumnim, dok je istovremeno autoironičan i duhovit.

Roxana Küwen je završila Akademiju za cirkus i izvođačku umjetnost 2013. u Tilburgu (NL). Unutar svojih cirkuskih disciplina antipoda (žongliranje stopalima) i statičnog trapeza, razvila je jedinstveni stilski izraz, te želi primiti što više različite publike u svoj svemir. Izvodi solo performanse te je članica heterogenog cirkuskog kolektiva CiNS. roxanacircusartist.com

CIRKUS.SLOBODA.IZJEDNAČENJE je lecture performans o cirkusu u nacističkoj Njemačkoj, koji donosi priču o židovskoj cirkuskoj umjetnici Irene Bento te njenom skrivanju i nastupanju u putujućoj cirkuskoj družini. Lecture performans je dio projekta kolektiva CiNS koji se bavi kulturom sjećanja u kontekstu cirkusa i cirkuskih umjetnika za vrijeme nacizma u Njemačkoj. Kroz poveznice između povijesti i osobnih sudbina, kao i odnosa narativa i akrobatskih slika, projekt ističe važnost otkrivanja novih načina sjećanja koji se odnose prema svijetu u kojem danas živimo.

Roxana Küwen je završila Akademiju za cirkus i izvođačku umjetnost 2013. u Tilburgu (NL). Unutar svojih cirkuskih disciplina antipoda (žongliranje stopalima) i statičnog trapeza, razvila je jedinstveni stilski izraz, te želi primiti što više različite publike u svoj svemir. Izvodi solo performanse te je članica heterogenog cirkuskog kolektiva CiNS. roxanacircusartist.com

'Rekonstrukcija stanja uma nekoga tko nema što izgubiti'. Ulični performans NAJNIŽA TOČKA U TEL AVIVU predstavlja putovanje koje prati umjetnikove pokušaje bijega od stvarnosti i identiteta u para-stvarnost super-junaka, koja razotktiva umjetnikove strahove, neuspjehe i ranjivost. Izvođač stupa u odnos s različitim elementima fantastičnog svijeta super-junaka i realnog svijeta ulice, promišljajući i demonstrirajući kako su ga oba svijeta suočila s njegovom urođenom željom za smrću i depresijom, njegovim religioznim zaleđem, kao i obiteljskim te ljubavnim odnosima. Gubitak svog srama je zadnja ograda u umjetnikovom putovanju prema življenju svog fantastičnog sna, kao i neizbježna lekcija naučena iz iskustva bivanja uličnim umjetnikom.

Plesni performans NEITHER SOFT NOR LIGHT je izvedba fizičkog i emocionalnog ekstrema. 'Moja kreacija nastaje iz moje biografije. Može proizaći iz moje religiozne edukacije ili činjenice da sam služio u vojsci kao borbeni vojnik, a može biti da sam samo odrastao u obitelji od jedanaestero djece te stoga stalno biram stajati u opoziciji. Trajno sam privučen vjetrovitim putevima i nepopločenim cestama. Okrenuo sam se plesu s molitvom da me zacijeli, da stresem stare boli, da stvorim novi kontekst za moje biće, vježbam slobodu i širim vjeru.'

Dror Lieberman je samouki multidisciplinarni izvedbeni i plesni umjetnik. Član je vizualnog teatra CLIPA iz Tel Aviva od 2013. u kojem radi kao izvođač i autor. Surađivao je s mnogim koreografima (Idit Herman, Nir De Volff, Noa Dar, Maya Briner, Sharona Florshaim, Nimrod Freed, Deganit Shemay...). Njegov rad obuhvaća širok opseg vještina i mogućnosti te ga je teško svrstati u određeni žanr. U svakom djelu pokušava stvoriti novi stil i jezik. Svoje je performanse prezentirao na mnogim festivalima u Tel Avivu, Berlinu, Bilbau, Pragu, Wroclavu...

Kazalište bez glumaca i redatelja. THE STATE je participativni meta-kazališni performans posvećen posljednjoj svjesnoj noći Plamena Goranova, prije jutra 20. veljače 2013. kad se zapalio ispred Općinskog vijeća u Varni. Od rane 2013. Bugarska je vidjela više od dvanaest mladih žena i muškaraca kako se zapaljuju u javnim prostorima, izražavajući protest protiv propadajuće države, korupcije, siromaštva i očaja. U 2013. Bugarska je imala najveći val protesta od Drugog svjetskog rata te je aktivna članica rastućeg protestnog pokreta u svijetu koji je započeo s Arapskim proljećem i Indignadosima u Španjolskoj.

Alexander Manuiloff je cijenjeni kazališni autor, scenarist i pisac iz Bugarske čiji su dramaturški radovi gostovali u Münchenu, Pragu, Kölnu, Berlinu, Baltimoru (US), Cluju, Sofiji i Varni. Također je selektiran za festivale poput Temps d’Images, Globalize: Cologne, Prague Quadrennial (2007. i 2011.) i Varna Summer. Nedavno je pozvan u najnoviji projekt afirmiranog njemačkog kazališnog kolektiva Rimini Protokoll. Sa svojom prvom knjigom 'Film' osvaja nagradu Bugarskog društva pisaca za najbolji prvijenac 2005. Drugu knjigu 'Language Ideas' objavljuje u Berlinu 2008. Alekxander Manuiloff je prvi bugarski pisac koji je na Božić 2011. objavio prestanak izdavanja na papiru te za bugarsku izdavačku kuću. manuiloff.com/english

Tri su plesača na sceni, s dva stola i dva računala. Plesači direktno upravljaju glazbom i videom. Performans se sastoji od dva dijela – prvi je fiksna koreografija s video projekcijom, a drugi je improvizacija sa zadacima. Umjetnici se osvrću na koncept slobode stvaranja. Osnovno je pitanje jesmo li u našem društvu slobodni stvarati? Dva dijela izvedbe predstavljaju dvije perspektive. Prva obuhvaća slobodu pojedinca u svijetu, a druga potpunu slobodu. Dakle, kad smo slobodniji? Kroz unaprijed definirane korake, ili tokom improvizacije? A kakva je percepcija publike o pitanjima predstavljenima koreografijom?

Tommaso Monza je studirao kiparstvo na Accademia di Belle Arti Brera, da bi se vremenom sve više približio suvremenom plesu i teatru studirajući i trenirajući s raznim učiteljima, među kojima su Abbondanza/Bertoni, Julien Hamilton, Roberto Castello, Ivan Wolf, Liat Waysbort, Silvia Rampelli, Loren Potter... tommasomonza.com

FOREVER / NEVER je site-specific projekt vizualne umjetnosti, plesa i performansa, koji nudi prolaz kroz proganjajuće atraktivne i varljive slike ljepote i nasilja. Projekt istražuje privlačnost prema reprezentaciji nasilja, a rezultat je dugotrajnog procesa koji je uključivao studiozno istraživanje različitih formi nasilja u svakodnevnom životu. Istraživanje je započelo skretanjem pažnje na činjenicu da je nasilje toliko ukorijenjeno u izraelskoj svakodnevnici da je postalo glavnom izvoznom medijskom robom, dok ga je istovremeno nemoguće odvojiti od državne povijesti. Izvedba se sastoji od niza kratkih scena nasilja koje se ponavljaju u loopu dok iscrpljenost izvođača ne počne 'korumpirati' i mijenjati predstavljeni materijal, dok ih ne svlada umor i ne mogu to više raditi. Zagrebačka izvedba bit će postavljena u suradnji s domaćim plesnim i izvedbenim umjetnicima.

Clipa Theater su osnovali plesačica i redateljica Idit Herman te glumac, stvaratelj i glazbenik Dmitry Tyulpanov 1995. u Tel Avivu. Njihov susret i partnertsvo proizveli su jedinstven kazališni jezik koji isprepliće kazališnu umjetnost, ples, dizajn i glazbu. Clipa Theater je vodeća grupa vizualnog teatra u Izraelu, koja je značajno pridonijela razvoju tog polja u zemlji. clipa.co.il

Jednog sam se jutra probudila, okrenula i pogledala osobu koja spava pored mene. I prepoznala sam ju. Ne zato što se viđamo jednu godinu, već zato jer me podsjetila na svaku osobu s kojom sam ikad bila u vezi. Zašto se zaljubljujemo stalno u iste ljude? Kakve nas lekcije pokušavaju naučiti? LOVE & HEROIN je refleksija o ovisničkoj ljubavi i opsesivnom ponavljanju uzoraka.

Sura Hertzberg je umjetnica performansa iz New Yorka i Portlanda, koja živi i radi u Berlinu. Imala je čast raditi s priznatim međunarodnim umjetnicima performansa (luciana achugar, Pawel Althamer, The AOMC, Patty Bradshaw, Felix Merchant, Hana Erdman, Nathan Fuhr, Javier Murugarren, Uber Teuchter, Yvonne Rainer...), kao i nastupati s brojnim autorskim performansima u raznim privremenim i stalnim izvedbenim prostorima u SAD-u, Europi i Velikoj Britaniji. Surine izvedbe su trifekta performansa, eksperimentalnog teatra i suvremenog plesa. Kroz tijelo istražuje teme senzualnosti i spola, ljepote i groteske s ciljem propitivanja i uznemiravanja tradicionalnih izvedbenih standarda, produbljivanja međuljudske povezanosti i odnosa te pružanja intimnog i punog osjetilnog umjetničkog iskustva prisutnima. surahertzberg.com

FROM DUST WE COME TO DUST WE GO pripada seriji performansa '53 subote', započetoj 2012., koja se sastoji od 53 individualna performansa na 26 motiva vezanih uz kompleksni odnos rada i odmora u umjetnosti, prirodi i životu u suvremenom dobu. U radu se iskorištavaju tijelo te osnovni elementi poput zemlje, vatre, vode, zraka itd. Nakon performansa Syed će održati video prezentaciju svojih radova.

Likovni umjetnik i performer Syed Taufik Riaz iz Kalkute, aktivan je autor na indijskoj i međunarodnoj sceni. Svoje performanse izvodi kao osamljene, individualističke činove koje kao takve rijetko najavljuje. Često ih dokumentira i potom teorijski reflektira. Syed je nakon slikarstva specijalizirao povijest umjetnosti na Sveučilištu Kalabhavan u Kalkuti te već 13 godina stvara u polju između likovnih galerija, ulice i javnog prostora, umjetničkih institucija te ozbiljnih akademskih krugova. Predaje estetiku i praksu novih medija. Jedan je od osnivača Kolkata International Performance Art Festival (KIPAF) i član Performers Independent, otvorenog kolektiva umjetnika i drugih kreativnih pojedinaca.performersindependent.blogspot.hr

Gdje se svijet može nalaziti, ako ne u mesu? Otkud vrištati i bježati, ako ne iz mesa? Gledatelj će biti suučesnik tijela koja trgaju svoja odijela i čupaju meso zbog uvrede nanesene otvorenom prostoru. Četiri scenskih umjetnica aktivira goli prostor upotrebom zidova, rupa, prozora i soba, ispunjavajući ga svom moći ženske plime i maštajući ga kao tisuću prizorišta koja gledateljima otkrivaju tisuću svjetova koji preplavljuju žene. SCREEN FLESH je prvenstveno inspiriran španjolskim filmskim redateljem Pedrom Almodovarom, a okuplja četiri umjetnice koje su plesom, performansom i glazbom dekonstruirale žensku semantiku i evantualnosti, ne bi li progovorile iz vlastitog mesa o nekim situacijama, uspomenama i iskustvima. Projekt je osvojio potporu za kreaciju Općinske vlade Bogote. Koncept i režija Jorge Bernal. Izvode Juana del Mar Jiménez Infante, Jennyfer Caro Castrillon, Daissy Robayo i Eliana Quintero.

Plesna skupina Maldita Danza je kroz niz istraživanja kolumbijskih i latinoameričkih tradicionalnih plesova, razvila određena pitanja o scenskom prostoru i krećućem tijelu, koja je formulirala u suvremeni umjetnički izraz. Skupina je gostovala na festivalima u Peruu, Ekvadoru, Argentini, Čileu, Meksiku, Hrvatskoj i Turskoj. Jorge Bernal je plesač i koreograf iz Bogote u Kolumbiji. Diplomirao je izvedbene umjetnosti i suvremeni ples na Sveučilištu Francisco Jose de Caldas Bogotá. Četiri godine je radio s Butoh majstorom Ko Murobushi u Kolumbiji, Japanu i Austriji. Su-osnivač je i redatelj plesne skupine Maldita Danza. facebook.com/maldita.danza